Marketing
......................
AKO ODEŠ
Tamna je noć...izašla sam da razmislim malo o svom životu...šetam parkom..a onda se pojavi on...pogleda nježno moje zelene oči i upita...zašto tako lijepe oči u to doba noći lutaju same...ne odgovorih mu ništa..samo ga uhvatih za ruku i zamolih da ostane samnom i otjera od mene svu muku..gledali smo zlatne zvijezde što se po nebu gnijezde..i zapitah se..o,Bože..kako se samo brzo množe..kada ga pogledam moje tijelo zadrhti..sva zadrhtim i na lice osmijeh nabacim..što li mi se dešava...da li se ljubav u meni rađa...da li on moje probleme rješava pogledom..i da li će tu biti slavlja..oj,ti dečko s plavim pramenima..motaš mi se po glavi..nikako da odeš iz misli mojih...što to skrojih u srcu svom..ali kad malo bolje razmislim..nemoj ni ići..jer će ako odeš moju dušu opet samoća stići...možda sad ovo ne čitaš..jer negdje po Bregima skitaš...ali ipak znaj..da mojim stihovima nije kraj...još će ih puno biti za tebe jer te želim pokraj sebe.....
LJUBAV
Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina nije ništa ozbiljno..ali kada ga počnemo voljeti zbog njegovih mana, onda je to prava ljubav...
SVIJEĆA
Svijeća gori...
Gori bez osjećaja...
Gledajući u nju čeznem za tobom...
Za tvojim smeđim očima...
Sjajnim očima...
U kojima je njeno svjetlo najljepše sjalo
I davalo svjetlu najljepši odsjaj...
I sada svjetlo svjetli u meni...
Ali ne bliješti više u očima...
Već u svakoj suzi koja
mi zbog tebe klizi niz lice
u svakom jecaju boli koji čuju
i anđeli na nebu...
I oni plaču...
Ja plačem zbog toga
što te više nema...
A oni od sreće jer si sada među njima...
JER SI JEDAN OD NJIH.....
- ova pjesma je posvećena mom prijatelju Dariu koji više nije s nama jer je Bog tražio još anđela, pa nam je uzeo njega....
nisam te zaboravila, stalno si mi mislima...
MRAK
Voljela bih da sam mrak
kada pred spavanje ugasiš svjetlo
da se pojavim
da te zagrlim i uronim te u svoje naručje
da ti uđem u svaku poru...
Da ti poljubim snene oči i tako nečujno
kao da te ljube anđeli
da ti svojim rukama milujem lice
prstima ti prolazim kroz kosu i
gledam cijelu noć tvoje nepomično tijelo...
Da te barem do jutra mogu zadržati u svom zagrljaju...
Do trena kada umirem pod sjajom sunca...
Da ti svojim rukama milujem lice...
Da te držim u zagrljaju do svitanja..
Do trena kada odlazim ZAUVIJEK....
XXX
Sjedim
u njamračnijem kutu kafića
u kojem smo se upoznali
sjedim nepomično i
neželim otići...
Svira tiha glazba
i ti se šetaš od stola do stola
neprimjetno te gledam i
pratim pogledom
sve tvoje pokrete...
Danas si tužan,imam osjećaj da te
doista nešto muči,
ali ne vidim što!
U očima ti bliješti neka
tiha bol i patnja
kao da si izgubio nešto
veoma važno...
Vjeruj mi,
znam taj pogled
znam jer sam i ja
nosila taj pogled
milijun puta...
Zadnji put sam taj pogled
imala danas
kada te vidim s njom
oči same od sebe zaplaču
usne same od sebe zadrhte,
ruke se oznoje
i kroz srce prođe bezbroj
boli koje prolaze lagano
kao da me hoće ubiti...
Shvati,ja umirem zbog tebe...
Toliko sam očajna bez tebe
da bi odmah zgasnula
svoj život
jer previše me boli istina,
gruba istina
da neželiš biti moj...
Kada bi to želio najmanjim
dijelom svoga srca
više nam ništa nebi bilo
na putu ljubavi...
Na putu kojim svi ljudi trebaju krenuti
ali ja još nisam kročila na njega...
Dok ovo pišem
razmišljam o suludim stvarima...
Kako bi bilo da završim s tim
zauvijek?
Kako bi bilo da pođem među
anđele?
Da upravo sada skončam
svoj život?
No vrijedi li to truda?
Uzimam jaknu i sa
suzama u očima
odlazim odavde...
Opraštam se od tebe,
i od cijeloga svijeta...
Kada me više ne bude,
sjeti me se,ali nemoj
se kriviti za moje postupke,
već me se sjeti i razmisli:
" KAKO BI BILO DA SI ME VOLIO ??? "
KNJIGA
Ti si kao knjiga,
knjiga čija poglavlja nitko ne razumije
čije riječi suviše bole one koji ih čitaju...
One koji se boje okrenuti sljedeću stranicu
kako ne bi pronašli kraj...
Ja ju listam i listam, ali
kraj ne nalazim
ne nazalim poglavlje u kojemu smo ti i ja...
Pronalazim tek pokoju stranicu u kojoj
se spominješ ti pa tek onda nešto malo ja...
Knjiga mi govori kako bi mi rado prišao
ali ne smiješ
ne možeš jer nju previše voliš...
Iza tih riječi dolazim na dio gdje je opisana
moja bol, bol života bez tebe...
Tu je kraj mog poglavlja
poglavlje u kojemu umirem bez tvoje ljubavi
bez tvojih dodira i poljubaca...
Među zadnjim stranicama nalazim iskinutu stranicu...
Našu zajedničku stranicu za koju sam mislila da ne postoji..
U njoj piše: " Kada umreš doći će ti na grob.
Srce će ga zaboljeti kao nikada.
I suze će krenuti same od sebe.
Tada će shvatiti da je pogrješio
odabravši nju. "
Čitajući odlazim na dio u kojem umireš od boli
na mom izgubljenom grobu
prosutom ružama..
I pronalazim riječ:
K R A J
SUTON
more se kreće kao
duše izgubljene
među njima je i moja duša
izgubljena sam otkad
sam te upoznala
otkad si mi uputio prvi pogled i najljepši
osmijeh na svijetu
kada si izgovorio prve riječi
namjenjene meni
moje je srce počelo kucati samo za tebe
a sada moja izgubljena duša
pati za tobom
plivam u moru suza isplakanih za tebe
no ti to ne primječuješ jer su otopljene vodom
molim te
kada više nebudem na ovom
svijetu
pogledaj u more kada bude suton
i vidjet ćeš sjaj mojih suza
tada se sjeti da u moru postoji duša
duša izgubljena bez tvojih dodira
poljubaca
duša
izgubljena bez tebe
XXX
Noćas u moju sobu spustio se mrak.
Ti si meni bio i voda i zrak.
Bez tebe živjet nisam htjela,
ali za tobom ni suzu pustit nisam smjela.
Ponos je bio jači od ljubavi moje,
ja nisam htjela vezu u koju se svi petljaju...
Ti si ih slušao i vjerovao im, što govore o meni
i kada su lagali...
Ovo više smisla nema, dragi, budi i vjeruj svima,
a mene pusti, preživjet ću brodolom...
Mislila sam da se volimo mi i da smo sretni mi,
ali to su bili moji sni...
Nema veze,naučila sam nešto novo:
" LJUBAV NIJE SREĆA NEGO TEŽAK PROROK!! "
XXX
Dok uvlačim posljednji dim cigarete
na tebe me ove pjesme sjete.
Pluća mi se stežu i srce kuca jako,
okreće se sve naopako.
I sad ovu pjesmu pišem i
osjećam - ne mogu da dišem.
Palim cigaretu drugu,
da s njom ubijem tu prokletu tugu,
ali ne pomaže ni to više,
jer sve me na tebe podsjeća i sve na tebe miriše.
Polako molim - ovo je previše za mene.
Pokušavam nešto reći,
ali me tišina prijeći u tome.
Jer kad trebam da izustim riječ,
umjesto toga samo suzu pustim.
I dok suza polako klizi mi niz obraz,
ja pomislim - ovo je još jedan poraz.
Ti me gledaš,a meni srce iskače iz tijela,
i na uho ti šapnem - vjeruj mi ni ja ovakav kraj nisam htjela....
XXX
Ovih dana srce mi se slama,
borim se protiv toga,
ali na kraju uvijek ostajem sama.
LJubim tuđe usne da zamjene tebe
i iz sveg glasa vrištim - MA BUDALO KO TE J.......
Bio si još jedan u nizu,
još jedna bezosjećajna budala,
ali koliko god se trudim da zavaram sebe
srce mi govori - on je pravi za tebe.
Koliko god pokušavam da mi se zgadiš,
ne mogu jer jedino me ti iz ove tuge vadiš.
Jer kad te pogledam suze i osmijeh
mi se spoje i poželim da ostanemo
sami nas dvoje.
Da ti pogledom kažem da želim te
i da ti šapnem - budalo, još uvijek te volim...
MUŠKI PONOS
Zar je bitno u životu tko će prvi prići?
Tko će prvi nazvati? Tko sa ponosa sići?
Zar je bitno macho biti?
Čekati, trpjeti i alkohol piti?
Zar nije ljepše preko ponosa prijeći
reći oprosti,ponos srcem sasjeći
grješiti je ljudski
opraštati božanski
zato umri muški
ne ljubi poganski....
Post je objavljen 24.05.2008. u 14:31 sati.