zamisli hodati,, i samo hodati,, ici....
odlucis se,, i hodas,,, hodas negdje! jednostavno koracati,, noga pred nogu.. jedan korak,, dva koraka,, tri koraka........ samo hodas...
samo hodas,, zavucen u sebe,, svoje misli,, samo hodas,,, probaj zamisliti,, samo hodati... hodas neko vrijeme, i da,, sve ti je poznato,, svaka zgrada,, svaka kuca.... ides i hodas,, poznato ti je sve to... svaki covjek,, svaka osoba ima svoju pricu,, pricu koja je vezana uz tebe,, znas sve... ali hodas dalje... polako primjetis kako ti sve to sve manje i manje poznato izgleda,,, cekja,, pa ovo nije moja ulica,, ovo nije moj grad,, ovo je nesto drugo... cekaj,, ovu zgradu ne znam,, pogledaj... neki klininci se tamo igraju,, a cekaj,, to nije mali od mog susjeda,, to nije onaj mali iz ulice gdje su mi djed i baka... ma mozda su to neki novi klinci koje nisam nikada vidio...ma idem dalje,, hodam... samo hodam,, zabijen u svoje misli,, kako sve gledam,, nema toga vise poznatog,, sve je stvarno drugacije.. srecem neke ljude,, cekaj,, to nije moj brat.. ma cekaj mater mu jebem,, to nije nitko poznat... ja ne znam nikoga,, ma daj da vidim sto je to iza mene,, ne,, ne mogu se okrenuti,, ma sto je ovo? hej?! hocu vidjeti sto je iza mene,, ma tko mi to neda? hej!! ako ne mogu pogledati iza sebe,, kako znati odakle sam dosao... ma jebem mu,, necu si dopustiti da su mi svi stranci... necu... hodam,, samo lagano hodam... srecem ovog covjeka,, izgleda mi normalna osoba... nastavljam hodati... eno vidi,, i onaj je normalan,, ma gledaj,, ovaj grad je nekako fin... svi ljudi mi se cine fini,, ma da,, ovo je predobro.. ja sam tu u ovom gradu,, i da hodam sretan... ja hodam negdje gdje nisam nikada hodao.. i svi su tako dobri... ma samo hodam! osjecam se sretan,, ali cekaj,, vidi onog covjeka tamo,, nije mi bas dobro raspolozen... ma cekaj jebem mu.,, ni onaj tamo nije bas fin,, a gledaj onoga sto mi prilazi,, ne cini mi se dobar,, aaaa! udario mi je samar! hej,, pa svi idu prema meni,, heeej! oni mene tuku,, ne! prestanite,, hodaj,, samo hodaj... hodam,, hodam sve brze,, ali ne trcim,, ne zelim trcati,, pa sve je bilo tako dobro,, a najednom me svi tuku, zasto? daj da vidim.. ne! ne mogu se okrenuti,, ma idem ja hodati,, hodam... idem prema nekom novom covjeku... ma hej,, osjetim neku bol u stomaku... ma cekaj,, to sve vise boli,, uff.. ne mogu nastaviti,, ali moram hodati... ma tko kaze? tko kaze da moram hodati?? ako necu hodati,, necu! ali hej,, pogledaj ju... ona meni prilazi... ali ako se dobro sjecam,, u proslom gradu su mi ljudi tako prilazili i udarali me,, ali da li ce to opet tako biti,, ma nece! siguran sam! hodat cu prema njoj,,, pokusat cu.. ne,, ne mogu.. ne mogu hodati.. evo,, pogledaj,, ona mi pruza ruku... hej,, pruza mi ruku,, a ne udara me... ma sto je ovo... cekaj! nestala je ona ruzna bol,, osjecam se nekako fino,,, ma cekaj.. osjecam se predobro... heej!! da li je to ona fina sreca? mora da je,,, ma hodam... idem dalje,,, ali cekaj opet! netko me drzi za ruku! ma daaa,,, to je ona.. ona koja me rijesila svih ovih bolova,,,ma hodam uz nju,, osjecam se savrseno.. idem dalje... hodam... CEKAJ!! gdje je? gdje si nestala? ljepotice? zasto si me ostavila? ja ne hodam! ja stojim,, ne mogu hodati... hej,, gdje je sve? gdje su novi gradovi? gdje su novi ljudi? ma hocu i one koji su me tukli,, hocu da mogu hodati,, hocu dobre ljude uz sebe, da hodaju uz mene,, hocu i zle ljude,, ako treba nek me tuku,, samo mi dajte nekoga!! cekaj,, NEMA NICEGA....
MATO,, prijetelju moj.. znam da ne mozes vise hodati! ali,, ako treba,, reci mi gdje si,, samo mi reci jednu rijec! mato... doci cu po tebe,, nosit cu te... hodat cemo zajedno!
mato,, jel me cujes?
Post je objavljen 23.05.2008. u 22:55 sati.