Svi za sebe volimo misliti (i reći) kako poštujemo iskrenost i otvorenost. No, što bi se dogodilo da ljudi fakat uvijek kažu što misle. Brutalna iskrenost bi zasigurno dovela do ozbiljnih i teških napetosti među ljudima. Jer tko, recimo, mrtav-hladan može slušati kritike na svoj račun. Svi smo više-manje uvredljivi na određene teme. Vrijeme je najbolji sudac za sva naša djela ili nedjela .
Volim sve one koji me vole , a i one koji me ne vole .
Kada je netko zločest prema vama da li se zapitate koji je razlog tome,
Lijepe li analize ,na kraju ustanovite da nije problem u vama već u nekom drugom,
Normalno ako smo dovoljno realni to može biti i obrnuto.
Priznati grešku i reći oprosti nije li to najveća blagodat koju imamo i nosimo u sebi.
Blogovi postoje da se ljudi na neki način mogu ispuhati i izbaciti sve nakupljene frustracije. Lagati ne volim, a istina nije baš svugdje na mjestu, tako da katkad jednostavno šutim i mislim si svoje. Istina malo nas je danas što se usuđujemo govoriti istinu.Istina da, može i povrijediti nekoga ali prije svega treba znati kako i kada ćemo je reći.Iako istina ponekad zaboli treba je reći ako ti je uistinu stalo do osobe o kojoj se radi .Ništa ne može povrijediti kao kad shvatiš da ti je osoba u koju imaš povjerenje uskratila istinu a ti je saznaš ionako prije ili kasnije,najčešće prekasno.....Puno sam se već puta pitala što je zapravo ona "dobra" iskrenost. Ona koja se zove vrlina. Postoji li još uvijek od ljudi priznata iskrenost? Možda, onako teoretski, ljudi još uvijek iskrenost svrstavaju među vrline. Ali koliko ljudi voli čuti iskrenu kritiku? Ja sam recimo iskrena osoba. I uvijek sam voljela misliti kako je to dobro. Sad se kolebam. Izgleda da iskrenost često biva kamenom smutnje.
Ma ne mislim na iskrenost u stilu: Užasno ti stoji to što si obukla. Mislim na to kad si ono što jesi. Kad se ne skivaš i ne glumiš. Bez lukavosti.
A sve mi se čini da je lukavost u životu nužna. Makar onako mala i nikako zlobna. Mozda Vam se dogodilo da Vam voljena osoba kojoj bezuvjetno vjerujete laze, mozda Vam se dogodilo da netko tko Vas je "ranio" ne zna reci oprosti, mozda Vam se dogodilo da sami sebi vise ne vjerujete ili ne mozete oprostiti. ipak treba vjerovati u dobro, i kako kazu svako zlo za neko dobro.Da li ljudi cijene iskrenost???? Neki da, neki ne! Je li bolje uvijek biti iskren ili koji put prešutiti istinu ili reći laž??Da li je uopće vrijedno biti pošten i iskren? Kad to drugi ne priznaju i kad vašu iskrenost shvačaju kao laž, a laž onog drugog kao istinu....Kad jednostavno ne možete dokazati svoju iskrenost i kad sve upravo govori protiv vas. Ja nisam takva ne odustajem olako od svoje istine i svoje iskrenosti, uporna sam i volim ju dokazati, jer jednostavno vjerujem da iskrenost na kraju, kako god dugačak i težak put bio,pobijeđuje. Puno je pitanja na tu temu, temu iskrenosti ali samo je jedan odgovor a taj je BUDITE ISKRENI MA KAKO TO ONOGA DRUGOGA BOLJELO!
....EWO I NEKOLIKO IZREKA O ISKRENOSTI....
"Iskrenost je kao san."
"Najiskrenije su one suze koje lijemo sami nad sobom."
"Malo iskrenosti opasna je stvar, a mnogo sasvim kobno."
"Opasno je biti iskren ako nisi glup."
"Uloga iskrenog čovjeka - teška je uloga."
"Iskrenost je jedini način varanja koji gdjegod još uspijeva."
"Prava je budala čovjek kome traže njegovo iskreno mišljenje, i on im ga daje."
"Ljudi praštaju sve osim iskrenosti."
"Mi volimo iskrenost samo kod osoba koje nas vole, a iskrenost ostalih nazivamo bezobrazlukom."
Post je objavljen 23.05.2008. u 21:29 sati.