Marketing
Dora Proeski se prisjeća Tošu
Uplakana sa otečenim podočnjacima koleba se i ipak odlučuje da govori:
-"Kada se Tose rodio jedva sam cekala da se mama vrati iz bolnice sa bratom. Ja sam se brinula za njega dok su roditelji radili, ja sam ga podizala jer sam starija od njega. Bili smo privrzeni jedno drugom, voljeli smo se. Kasnje mi je stalno slao poruke na telefon. Stalno me je zvao, govorio da me voli, uvijek se javljao kad bi negdje stigao. Bojao se strasno aviona. Prije no sto bi poletio rekao bi "- Evo sad polijecem, kad sletim javit cu ti se." Uvijek sam ga zvala na telefon, ali ovaj put nisam ga nijednom nazvala i to sebi ne mogu oprostiti. Kao djeca nikada se nismo pravo posvadale, nije bilo ljubomore. Igrali smo se lopte, a najcesce setali smo tamo prema parku, tamo gdje je Tose sahranjen. Bio je uvijek naklonjen roditeljima, uvijek je trazio njihov savjet. Kada bi napisao pjesmu, onda bi je donjeo kuci da mi prvi cujemo i da mu kazemo sta mislimo. Onda bi je snimio i trazio oca, zvao ga je cale, da ga pita dali mu se dopada."
Dora ne pokušava sakriti tugu i nastavlja:
-"Prvi put poceo je da pjeva sa 12 godina na djecijem festivalu "Zlatni salvuj" u Skoplju. Prije toga , ovdje je i u Krusevu pjevao , neko ga je cuo i tako je prijavljen da ucestvuje na zlatnom slavuju. Kasnje je otisao u skolu u Bitolu, a potom u Skoplje na muzicku akademiju. U Bitoli je bio na internatu. Na rastanku, kada je otac morao da ga ostavi, Tose je puno plakao. Nisu mogli da se razdvoje. Bili su privrzeni jedno drugom. Tose je stalno govorio da ce gdje god otisao, uvijek misliti na nas i nasu porodicu. Kada je postao poznat dolazio je rijeđe. Prosle godine dolazio je jednom mjesecno da nas vidi, a ove cijelo ljeto je bio u Krusevu. Bili smo stalno zajedno, dolazio je kod mene na rucak, igrao se sa necacima odbojku. Ukljucio se i u odbojkaski klub u Krusevu. Kada su imali prvu utakmicu, pobijedili su. Dosao je kuci i bio je sretan sto je otkrio da ima dar i za odbojku. "-Zivot je tako lijep" rekao je i onda nakon tri dana poginuo. "
Dok govori, Dora stalno zastajkuje, suze joj idu same. Kaže da stanuje u blizini roditelja i dodaje:
-"Pisalo je mnogo stvari u novinama , koje nisu istinite. Ali u ovom trenutku ne mozemo reagovati na to. Ne mozemo da se osvijestimo od ovoga sto se desilo. U novinama je pisalo da je moja mama davala intervju-e sto nije tacno. Otkako se ovo desilo, mama ne izlazi iz sobe. Tati su prepisani jaki ljekovi za smirenje. Ovdje gdje sjedim sad bio je Tosin kutak. Bio je tu i njegov sintzajzer na kome je stvarao pjesme."
Dora se prisjeća kako su saznali za strašnu vijest:
-"Tata je bio na poslu kada mu je neki covjek, javio na mobitel sta se desilo sa Tosom.U to vrijeme meni su na poslu rekli da idem kuci, kod roditelja, jer mi mama nije dobro. Uplasila sam se. Krenula sam i dok sam isla kroz grad neki covjek mi rekao da je Tose poginuo. Kad sam stigla kuci naslasam i tatu i mamu u podrumu. Oboje su bili na podu i plakale. Niko nije bio pored njih, niko da im pomogne, otac je mogao i da umre. "Sjeca se Dora ovog teskog trenutka i to je sve sto moze reci."
Post je objavljen 23.05.2008. u 21:19 sati.