Možda su zvijezde koje tražiš
Već odavno nekome donjele sreću
Možda će sreća koju gradiš
Nestati poput snjega u proljeću
U naručju prošlog vremena
Tražiš sve svoje pogreške
Suze brišeš snagom vjetrova
Dok srce boli od nevjere
Pogledaj kroz zid, preskoči ulice
Samo plamen neka ostane
Sakrij se od vražje potjere
Pomoli za sve izgubljene godine
Noćas upali sve svijeće
Neka želja povratka tinja u tebi
Nasmješi se kao sunce u proljeće
Neka svaki tvoj osmjeh bude krik ljubavi
Nije lako naći prave riječi
Utjehu, suze u oku sakriti
Nije lako staru ljubav preboljeti
U saznanju da nikada više nećeš tako voljeti
Jednom kada ćeš morati ostariti
Kada će se pojaviti bore, srce oslabiti
Dali ćeš se moći sjetiti
Nas kako smo se voljeli
Negdje u nekoj staroj ladici
Prašinom pokrivene ležati će moje pjesme
Koje sam pisala dok smo se voljeli
Uzmi ih, pročitaj i sjeti se baš ove
Dok ćeš je čitati nemoj plakati
Vjetrovi su suze već odavno izbrisali
Snjegovi su pokrili sve tragove ljubavi
Samo potiho udahni i sklopi oči
Dali te plaši pomisao da ću pokušati umrijeti
Jer ne mogu više nikoga voljeti
Rastanci su za mene uvijek bili preteški
Zato ne plači, okreni se i idi
Ako su nam putevi isti
Sigurna sam da će se jednom spojiti
Možda nećemo tada ni znati
Da smo to mi što smo se silno voljeli...
Post je objavljen 23.05.2008. u 20:02 sati.