Princip Aloima oduvijek je bila nepoznanica. Čak i sada dok se o Aloimu čita, ono to još uvijek ostaje. Da bi ste se približili principu Aloima, morate postati svjesni svojih dijela i truditi se prisjećati svog životnog sna, jer danas nažalost ljudi nisu svjesni onoga što čine a svoj san zaboravljaju ili ga uopće nemaju. Žalostan je čovjek koji nema svoj životni san.
Vi se ljudi često znate praviti da shvaćate mnogo toga, dok to zapravo nije istina. Navikli ste na jednake sljedove događanja, pa kad se desi nešto neočekivano, prikrivate činjenicu da o tome ništa ne znate i to samo radi vaše uobraženosti. Morate se naučiti da očekujete neočekivano i da naučite ono što ne znate, bez obzira od koje strane osobe ili događaja to znanje dolazi.
Aloim je teško spoznati, a spoznaja počinje izmicati od onoga trenutka kad počnete vjerovati da je spoznaja nemoguća. Vjera je najvažniji put do Aloima, ona je važnija i od religije, zato ne vjeruj religijama i njihovim očevima, vjeruj sebi.
Kažete da je teško biti neovisan. A zašto to mora biti tako? Tko na ovom svijetu može odraslom čovjeku presuditi ovisnost? Nitko, osim čovjeka samom sebi. Ali ipak oni rijetki kojima je neovisnost vrlina bivaju nazivani otpadnicima i postaju odbačeni od društva, a nije li to malo sebično? Jer ipak, ti neovisni ljudi imaju prave zamisli i ideje, te vode život kojem mnogi zavide. A upravo ta zavist je ono zbog čega bivaju odbačeni od drugih, a to pokazuje samo ljudsku plitkost. Plitkost zbog koje odbacujete ljude koji su drukčiji, koji nisu kao ostatak svijeta i koji nisu kao Ti. A na svijetu ne postoji ni jedan čovjek koji je u svemu jednak nekom drugome. Lijepota ljudi je upravo ljudska različitost, a ružnoća ljudi je svrstavanje drugih ljudi u grupe. Shvatite da ste svi vi samo jedna grupa i jedan život, koji diše jednim plućima, govori jednim jezikom i misli jednim umom. Milijarde ljudi ovoga svijeta, zapravo su jedan život.
Ideje od onih neovisnih ljudi, onih koje ste odbacili, često postaju revolucionarne, ali tek nakon njihovog života, a za njihovo vrijeme smatrate ih zločinačkim. Nije li to smiješno? U ostalom, tko ste vi da sudite nečiju strast za životom? I kad ti ljudi odbačeni zbog svoje želje za neovisnosti, propadnu ili im se život na zemlji ugasi, često njihova smrt bude neopažena ili život a i smrt ismijani a za njihove patnje za vrijeme života se tvrdi da su jadne i da su ih sami priželjkivali. A nisu jadni, vidiš, neovisnost je vrlina i kao takvu je morate prihvatit a kad i čovjek pati bez obzira na to koliko on bio drukčiji od vas mudro je a i plemenito pružiti mu pomoć, makar je on ne tražio.
Nakon završetka njihovog života, prisjeti ih se, prisjeti se svih koji su odavno otišli u drugi svijet i slavi njihov život. Jer zapamti, Aloim je također i pravda koja sve balansira, a to znači da vrlina neovisnosti kojoj se rugaš moze prijeći i u tvoje potomke, čovjeka kojeg si odbacio zbog njegovog izbora, možda budeš sreo jednog dana u očima svojeg djeteta. Stoga pazi, ono što cijeli život mrziš i izbjegavaš može postati i životni poziv tvojeg potomstva, zato se nauči zaboraviti kako mrziti ljude a pogotovo mrziti ljude zato što su drukčiji. Već smo rekli: "Ne gledaj očima nego srcem". Ali opet, odluka je vaša i zapamti da je Aloim pravda, a Aloim je svugdje i u svemu.
Pokušaš li udariti nebo štapom, ono će kad tad zaplakati. Misliš da neće? Probaj... Uzmi si štap i probaj, kako god da znaš njime udariti nebo. Onoga trenutka kad odustaneš, kad odbaciš štap i kreneš proklinjati ono što činiš, nebo, ono će zaplakati i to zato što si konačno od njega odustao. Isto je i s vjerom i kad udaraš po njoj. To joj prija i godi a isto tako i Bogu kojeg mrzite, pljujete po njemu, psujete ga, proklinjete ali zapravo sve mu to odgovara jer upravo zbog vaše mržnje prema njemu On postoji. Želiš li da i on zaplače, onda jednostavno odustani od njega, nemoj ga psovati, pljuvati, prozivati, mrziti niti bilo što negativno, nego samo digni ruke od njega i neka polako padne u zaborav. Želiš li sebe dignuti na njegovo mjesto, sebi se posveti kao bogu. Čak i kad se udariš ili se opsuješ, bolje je i to nego od sebe odustati. Ali i pazi, udariš li i druge, mogu ti i vratiti.
Post je objavljen 23.05.2008. u 18:46 sati.