Dobih komentar da pisem sto osjecam.......Danas, eto, se osjecam nostalgicno.....Opcenio, cesto se tako osjecam........Nedostaje mi moj grad, Osijek. Nije nesto posebno, mali gradic, ali nedostaje mi. I tako se svako malo sjetim promenade koja se pruza uzduz cijelog grada, dana koje sam provela setajuci njom pricajuci sa Dravom koja bi moje rijeci pohranjivala i nosila dalje, u nepoznato. Lica ljudi koja bi mi u prolazu poklonili mali osmijeh, kao da se znamo cijeli zivot. Park Zrinjevac gdje sam jos i kao mala trcala uokolo i vjerojatno dozivjela najvise padova o cemu svjedoce moja koljena. Mala Elvisova klupa ispod hrasta gdje sam se prvi put poljubila. Stepinceva ulica koja vodi do bijelog mosta gdje stanuje moja ljubav. Bajer i nocna kupanja sa patkama. Domaca rakija koja bi drustvo zabavljala do ranih jutarnjih sati ispunjenih pjesmom i plesom.........Nedostaje mi Osijek. Sve se uz njega veze.....ljubav, sreca, veselje....uspomene......I sada sam ovdje u tudini. Mada sam ovdje vec dvije godine naviknut se ne mogu. Nema ovdje pravih prijatelja, one nase ljubaznosti i gostoprimstva. Svi samo sebe gledaju, lica ljudi mi nista ne govore, prazna su, bez vida i sluha, samo svoje probleme gledaju i za njima trce. Nema ovdje zabavljanja naseg, onog iskrenog, nema smijeha, iskrenog. Ponekad znam otici do jezera, u prirodi, hraniti labudove i pricati s njima. Pricati im o jednom lijepom gradu koji lezi na jednoj lijepoj rijeci, a oni me pozorno slusaju sa trunkom nepovjerenja....A i ja kad se u tim trenucima slusam ne vjerujem da tako nesto postoji, ali vidjela sam i osjetila sam........I danas se prisjecam, i osjecam se nostalgicno....
Post je objavljen 23.05.2008. u 18:24 sati.