Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mrtvaspisateljica

Marketing

KISS OF DAWN...MOJE MISLI...

Blinded I am
And so are you
By shedding tears
Confusion that separates us two
We hold dear

Just look into my eyes
Kiss our fears goodbye

I'm reaching for your shadow
Drowning in the kiss of dawn
Touching the pain that you left me with
At the kiss of dawn

I'm tired of the games
I'm playing with you
When you're not here
Death frees from the fear of dying
It's true, have no fear

Let me look into your eyes
And see death pass us by

I'm reaching for your shadow
Drowning in the kiss of dawn
Touching the pain that you left me with
At the kiss of dawn

I'm reaching for your shadow
Drowning in the kiss of dawn
Touching the pain that you left me with
At the kiss of dawn

I'm reaching for your shadow
Drowning in the kiss of dawn

Slušam pjesmu Kiss Of Dawn...Nikada nisam čula ljepšu
baladu o nečemu što je netko izgubio...
Ville je izgubio prijatelja...Točno u zoru je počinio samoubojstvo...
Ja nisam na taj način izgubila nekoga,ali se osjećam potpuno isto.
Jednom mi je netko pokazao da snovi mogu biti stvarni...Pokazao mi je
pravu ljepotu života...Dao mi je povod da mu poklonim svoje povjerenje...
A sada...Sada je prekršio obečanje...Slomljenih krila ja padam...Puzim po oštrom
kamenju zbog njega kao da mi je sve što imam.Izranjavanih koljena nastavljam dalje...
Krvavim rukama brišem suze...Ne želim biti onaj kojeg bira bitka...
Ja moram birati bitku...Želim birati na čijoj ću se strani boriti...
Pronašla sam svoj lijek...Uhvatila sam svoj poslijednji dah i zaronila...
On se utopio...A ja ga nisam željela spasiti...Uvijek je govorio ono što nije mislio...
Uvijek se pravio da je bolji od mene,a nije bio...A sada ga nema više...Nema ga...
Tuga me je,ali neću umrijeti...Zašto sam uvijek morala vrištati da bi me netko čuo?
Danas sam se probudila u zoru...Zapravo nisam bila ni svjesna da sam se probudila...
Kraj sebe sam vidjela Darkmana...Bio je tako stvaran i tako predivan u toj svojoj crnini...
Osmjehnuo mi se i sjeo do mene.Zagrlio me nježno kao da sam toliko krhka da ga je strah
dotaknuti me...Isprepleo je prste svoje ruke između mojih i čvrsto me držao za ruku...
Uvjerio me da posjedujem toliko osobina...Hladan pogled mokar od suza poput vodrige...
Toplinu tijela i vatrenu mržnju poput demona...Neutaživu žeđ za nečime što bi me držalo
na životu poput vampira...Ali žeđ za ljubavi i srećom...Posjedujem vilinu čistoću i neizmjerivu ljubav...
Anđelovu besmrtnost,tajanstvenost i sposobnost da uništenoj osobi darujem krila...Neprimjetnost
poput duha...Sposobnost samouništenja i ponovnog rođenja poput feniksa...Sposobnost da vodim ljude na pravi put
kroz gustu maglu poput pegaza...
Nježno me je poljubio,a onda nestao...Sklopila sam oči i sanjala...Sanjala sam...
Ja sam Darkmanovo crno svjetlo koje ga vodi prema blještavom izlazu obasjanog sjajem dijamantne
prašine...Ja sam njegov sumrak i njegova zora...Ja sam njegov spas i njegova bol...A on je sva moja
ljubav...Sve što me čini sretnom...Sve što sam ikada željela...Sve što sam tražila...
OVO JE ZA DARKYJA...

WE'LL ALWAYS BE TOGETHER...

Post je objavljen 23.05.2008. u 12:25 sati.