Neki su kriticari religije odustali od tvrdnje o nestanku religije.Stovise,danas se sudjeluje u takvoj zivosti religija da ateizam djeluje anakrono.No,ako bolje pogledamo,onda s teologom Metzom mozemo dijeliti misljenje da"zivimo u nekoj vrsti bezbostva koje je naklonjeno religiji,takoreci u dobu religije bez Boga".Rijec je o tome da suvremena religioznost ne samo izbjegava nego i prijeci pitanje Boga:religija da-Bog ne.
Pitanje Boga i covjeka najvise se i najradikalnije dodiruje u ljudskoj patnji i to u stradanju neduznih.I upravo se tu najvise izbjegava i pitanje kako covjeka tako i Boga.Svjedoci smo i ovih dana kako se Srebrenica,ali uopce sve vece ili manje topografije ljudskog stradanja(Jasenovac,Bleiburg...)izrucuju politickim slagalicama,jer u konacnici i nista nije toliko postalo religija kao politika.
Od kada je Adorno kazao da poslije Auschwitza nije moguca poezija,raznorazni(politicko)teoloski profiteri poceli su to primjenjivati i na teologiju.Ide se cak i dotle-ali bez pijeteta prema zrtvama i bez misaonoga napora-da se naprecac tvrdi kako je u tim ljudskim klaonicama ubijen i umro i sam Bog pa je time onemogucena i teologija.Kao da je smrcu Boga nadjen odgovor za nijemi vapaj tolikih ubijenih.Mrtav covjek,mrtav Bog-sve je rijeseno,dolazi politika.
Ide se jos i dalje cemu smo svjedoci mi bastinici i sudionici balkanskih polja smrti.Bahata politika mocnih svodi sve na ljudsku krivnju,i to na najbezbozniju-krivnju zrtve,jer ondje gdje su sila i dominacija,gdje je novac bog,sve sto je slabo i siromasno,sto je bez novca,sve sto inzistira na vrijednosti i humanosti,treba prezirati i ignorirati.
Pogotovu pobijedjene i mrtve.Zato bez imalo empatije i danasnji politicari govore o zrtvama samo unutar politicke racunice.Zrtve drugih kao da ne postoje,vlastite treba uvecati i"unovciti".
Ni uz toliko teoloskih ucilista i toliko teologa pitanje ljudske neduzne patnje,pitanje Boga i covjeka nije primjereno postavljeno:ni kod onih koji pripadaju narodu ili klasi pocinitelja ni kod onih koji pripadaju narodu ili klasi zrtava.Jer danasnja teologija je vecinom teologija trona,teologija sterilne kabinetske i gradjanske slobode,"postmoderne nonsalantnosti",povrsna sentimenta i sladunjavosti,teologija profiterskog mirotvorstva i ekumenizma.Da barem u ulozi dvorske lude s mudroscu i hrabro kaze istinu,nego s kompleksom manje vrijednosti vecina suvremenih teologa ili su fanatici-ljudi koji nevinima utjeruju strah i krivnju,brane nekog"neljudskog boga",ili su slicni onima koji boluju od nevidljive teske bolesti,ljigavo i servilno kod drugih izazivaju sazaljenje i poziv na milostinju.Ima i onih teologa koji su svoj teoloski nemir izvrsno unovcili u svjetovni biznis.Ionako,sto mozes danas s teologijom?!
I na teoloskim ucilistima teoloske su se discipline toliko razvodnile da je iscezao,ili je zaboravljen,temeljni
"predmet":Bog i ljudska patnja.Zato je suvremena egzegeza svetih tekstova postala literarna analiza,cjepidlacenje
oko jezicnih oblika ili recitiranje svetih fraza za potvrdu tastine ili sebicnih projekata.Povijest religija je cesto svjetovno-politicka povijest imperijalizma i pobjeda.Dogmatika se najvise bavi nebeskom geografijom raja i pakla,
razvrstavanjem dusa,imenima i svojstvima Boga ili se pretvara u dogmatizam(ubojitu frazeologiju)protiv drugih i nevjernika.Moralna teologija je presla u spolne mastarije,plosnu bioetiku i medicinu.Prakticna teologija prelazi u sociologiziranje ili psihoterapiju,katehetika i religijska pedagogija u didaktiku i svladavanje tehnika kako jeftino
pridobiti mladoga covjeka a da on pri tome ne misli.
Ima li Boga?Najvise ga se susrece u"ekumeni supatnje",u kriku neduznoga koji za vjernika moze znaciti molitvu odsutnome Bogu,a za ateista proklinjanje i Boga i ljudi.I za jednoga i za drugoga najljudskije pitanje:Zasto?Teologija danas nema zadacu odgovoriti na to pitanje,nego ga najprije cuti,osloboditi ga od zaglusujucih politikantsko-religioznih i burzovnih glasova i dati mu da barem odzvanja.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 23.05.2008. u 12:02 sati.