Donosi svjezinu sa istoka...miris kise.
Da li su to tvoji prsti, ponekad hladni, a najnjezniji?
Osmijehom ih docekujem, sirokog zagrljaja, pa i zureci, ne bih li se sto prije s njima stopila...
Zatvaram oci i prepustam se culima...
Gdje li si, ljubavi moja daleka?
Po kojim usnulim livadama se seces, daleko od sivih kulisa realnosti?
Da li sam pored tebe ja ili tvoj tanani kaval?
I pod kojim horizontom sjedis?
Zavidim snu, jer te ima.
Zavidim svakom danu i slucajnom prolazniku koji te pored sebe osjeti na tren, tvoju siluetu, velicanstvenu i visoku, u svoj njenoj plavoj ljepoti.
Zavidim Suncu i Mjesecu koji te svakodnevno po licu miluju, pa makar to i bila vjetrom nosena imaginarna ja...
Zavidim njemu samom, vjetru, sto oko tebe leprsave svoje ruke svija, prolazeci ti kroz kosu i da ne primjetis, da ne pomislis, da sam to mozda ja, u osjet pretvorena...
Grudi se tesko podizu pod pritiskom dana usamljenog.
Drugima boljke nosim, a sebi pomoci ne mogu.
Kojim stopama gazis, najmiliji viteze moj?
Koje su ti staze namjenjene kada te meni ne donose?
Hiljade i hiljade godina koracas, noseci burne terete zivota...
Dodji, podijeli ih sa mnom.
Uzecu te u narucje, kao najnjeznijeg slavuja, sklopiti prste oko vrata tvog i sa tobom ponijeti sve Bogom sudjeno.
Ni tuga, ni zalost, a ni najsrecniji, najranjiviji momenti nece biti preteski za ovo srce koje te toliko zeli, zivot s tobom, sa svim osmijesima i suzama, sa svakom najmanjom sitnicom koju cu ti podariti samo da ostvarim ono sto mi u dusi lezi...
Samo da ostvarim Nas.
I nijedna ova nedovrsena misao i svaka nepovezana rijec nije dovoljna...
Nije ni blizu dovoljna da ti pokaze koliko te moje malo srce voli...
I koliko cezne...za tobom.
Tobom i jedinim.
Post je objavljen 24.05.2008. u 06:12 sati.