NOVE IDEJE S CILJEM OČUVANJA DIJELA SUŠAČKOG KOLODVORA
Riječki arhitekti žele sjeverni toranj
Budući da je Društvo u potrazi za novim prostorom, arhitekti smatraju kako bi bilo idealno kad bi upravo u tom prostoru dobili novo sjedište, kaže Igor Rožić
RIJEKA – Nakon što je polovina Sušačkog kolodvora već porušena, Društvo arhitekata Rijeke (DAR) pridružuje se inicijativi da preostali dio građevine uz sjeverni toranj ostane sačuvan.
I ne samo to. Budući da je DAR u potrazi za novim prostorom, arhitekti smatraju kako bi bilo idealno kad bi upravo u tom prostoru dobili novo sjedište – kazao nam je predsjednik Društva Igor Rožić nakon sjednice Upravnog odbora DAR-a na kojoj se ta ideja iskristalizirala.
– Jedna od premisa novog prostornog i kulturnog razvoja Rijeke je »reciklaža« postojećeg vrijednog industrijskog građevinskog naslijeđa. S obzirom na to da je u slučaju Sušačkog kolodvora stjecajem okolnosti već došlo do drastičnog zahvata u građevinu bez mogućnosti vraćanja u prvobitno stanje, njena revalorizcija kao kulturnog dobra je očigledno izvediva samo uz adekvatne arhitektonske zahvate. DAR je u svom novom programu težište djelovanja usmjerio prema projektima koji će kritički propitati najpotentnije lokacije riječkog industrijskog naslijeđa, kao što su Delta, Luka, Torpedo, Rafinerija... Trenutačno smo u intenzivnoj potrazi za novim prostorom, ali baš takvim koji će nam pružiti mogućnost da djelovanjem na »problematičnoj« lokaciji osnažimo svijest o potrebi stalnog propitivanja grada. Smatramo da je Sušački kolodvor upravo takva paradigmatska lokacija koja zahtijeva naš snažan stručni angažman. Smiještanjem sjedišta DAR-a u Sušački kolodvor, uz njegovo intenzivno i trajno revaloriziranje kao »repera« rastuće riječke arhitektonske scene, aktualni primjer arhitekture u nestajanju bi se promaknuo u svoju suprotnost – Arhitektonski centar u stvaranju, obrazlaže Rožić.
Na pitanje nije li ova inicijativa zakašnjela i zbog čega se za očuvanje Sušačkog kolodvora, i to u cijelosti, nisu zauzeli ranije, Rožić kaže kako ona prvenstveno dolazi kao reakcija na novonastalu situaciju u kojoj je dio javnosti, mobiliziran aktivnostima kulturnih udruga, iskazao otpor rušenju.
– U ovom slučaju mi više nastupamo kao vatrogasci nego netko tko je procjenjivao je li ta kuća greškom uvrštena u popis kuća za rušenje, a pritom nudimo konkretno rješenje koje otvara mogućnost da poprište jednog prostornog konflikta pretvorimo u bazu za kvalitetnije promišljanje prostora.
Društvo arhitekata Rijeka sa svojom inicijativom namjerava se obratiti i Hrvatskim cestama.
Preuzeto iz Novog Lista -> http://www.novilist.hr/
Napomena: U srijedu 21.05. pod rublikom "Rijeka", Novi List je objavio tekst pod naslovom:
Zavrsni radovi na rusenju objekta starog 70 godina. "Toranj susackog kolodvora broji zadnje dane". Danas, u petak, 23.05. tekst pod naslovom: srusen i posljednji preostali dio gradjevine stare sedamdesetak godina, "Susacki kolodvor sravljen sa zemljom".
Pitam Vas, nije li taj objekat mogao biti preadaptiran za stanovanje i predan rijeckoj sirotinji
koja nema krov nad glavom? Nije li se taj objekat mogao predati na upotrebu mladima? Jos
1988. ili 1989. bilo je rijeci da ce se likovnjacima grada rijeke dati na raspolaganje jedno od
potkrovlja zgrada na koristenje kao izlozbeni prostor i za rad likovnih stvaralaca, i nis od toga? Pitam se zasto nama nisu predali tu zgradu uz potporu grada za likovno stvaralastvo...
Kako se moglo desiti to da projektanti brze ceste kroz Rijeku ne vide zgradu koja im je pred nosom i zaobidju ju, ne obracajuci paznju na dobivene preporuke nadleznih organa. Biti slijep i ne raditi srcem je nepromisljen cin. Cini mi se da rusilacki nagon i poriv kod mnogih i dalje vlada i to u sve vecem broju uzima maha.
Analizirajte samo koliko je energije kod pojedinaca potroseno u dokazivanju da se to ne smije ciniti. Potpisivanje peticija, izgubljenih sati u tumacenju onoga sto se zeli, koliko je
negativnog naboja bilo u funkciji u zamjenu za stvaralastvo i boljitak svih nas. Ljubavi ni
malo, samo jad, tuga, zalost, negativne vibracije i rivalstvo tko je u pravu...
Dobro je poznato da se ubica vraca na mjesto zlocina, jer on jos nije rascistio sa sobom i sva njegova energija je usmjerena u konacno razrijesenje slucaja. Tu je presudna i savjest koja cini svoje, pocinjena zlocina ubica ne moze se rijesiti i to njega proganja i muci. On se vraca na mjesto zlocina jer je njemu potrebno obnoviti sjecanje i jos jednom rekonstruirati pocinjeno nedjelo.
Arhitekti bi kupili sjeverni toranj i dio ne porusene zgrade... koje li pogrde i koje li sablazni...
Po meni i za mene, oni koji su donijeli odluku o rusenju starog susackog kolodvora, istu
zgradu, doslovno istu, trebalo bi sagraditi u Rijeci na nekoj drugoj lokaciji, kao opomenu da se takvi propusti vise nesmiju desavati.
U Rijeci, 23.05.2008. godine Borivoj Bukva
Post je objavljen 23.05.2008. u 07:02 sati.