...joj... danas sam promjenila misljenje o jednom covjeku kojeg sam, moglo bi se donekle rec ,prezirala. nisam mogla podnjet njegovu blizinu. samo bi me strah obuzeo i neka tjeskoba. uzas jedan kako sam se osjecala pored njega. a poslje svakog njegovog odlaska suze su same kretale zbog njegovog ponasanja prema ovome svemu i misljenja opcenito. mozda me omeksalo to sto je gladan, a mozda je to bila samo prijevara. danas sam uocila da se doista trudi. polako, al se trudi. to je bitno. samo nemoj stajati na mjestu. razmisljaj o nasim razgovorima i poduzmi nesto. i vidim da poduzima. napokon. brada vise nije obrijana bez osjecaja. stan vise nije zmazan kao nekoc, sad cak i mirisi i mogu zapalit cigaretu i uzivat. ipak ispod sve te vanjstine i odbojnosti unutra se nalazi srce koje kuca. nema razloga da nekog preziremo. to prakticki ubija nas. svi su ljudi tu s nekim razlogom, ak nista onda da nas nauce. u ovom mom slucaju da se ne isplati prezirat jer od toga ama baš ništa ne dobivamo osim hrđe. sve nas to izgrize iz nutra i onda svijetom hodamo bez smisla.
Ljudi moji volite se, nema razloga da mrzimo nekog...mozda nebi to imala pravo rec...neki bi mi uzeli za krivo...sad ja sebi uzimam za krivo...previse skrivam te svoje osjecaje da neko mozda nebi komentirao ili uvidio moj sljedeci potez. pa sta onda?! jebal ga vrag... poradit cu ja na tome...kao je lijepo bit u dobrim odnosima sa svima i nekako se zblizavat...fakat me to veseli u zadnje vrijeme...
ajd uzivajte moram ic jer bum opet ostala bez posta!
papa

Post je objavljen 22.05.2008. u 23:25 sati.