Pregled posta

Cayman Islands (part 2)

Oni koji su preskočili prvi dio, uprite ovdje - part 1

Prošla već debela dva tjedna otkako stigoh na otok. Leti vrijeme ko blesavo kad ne treba. Ostalo mi još oko tjedan dana pa zaključih kako je možda dobro vrijeme da nakucam i ovaj nastavak. Dat ću sve od sebe da ostanem kratak i temeljit, a ovaj put uvalim i koju fotkicu kad ste već toliko zapeli u prošlim komentarima :)

U devetom mjesecu 2004 godine Cyman je opizdio Ivan - uragan pete kategorije i sravnao ga sa zemljom, al ono, doslovno sravnao. Totalka. Kroz dva dana vjetrovi brzine i do 270 km/h uz potporu 6 metarskih valova jahali su po otoku kojem je inače najviša točka oko 7 metara iznad površine mora i pretvorili ga u nešto nalik Vukovaru u najgorim danima. Tu se vrte neke slikice pa bacite oko jer je stvarno za nevjerovat. Uragan je prilično zajeban igrač što mogu i osobno posvjedočit jer sam 2003 godine bio na Bermudama na dan kada je uragan Fabian ostavio taj otočić u sličnom stanju.

Samo 4 godine nakon katastrofe Cayman je ponovno na svom vrhuncu. Grad podignut iz temelja, ispred luke 3 do 7 kruzera svaki dan, pere se lova, standard boli glava. Izgleda da se sve može kad se hoće. Ili bolje rečeno, svi mogu osim nas :)





Ako zumirate Cayman na Google mapi, prvo što ćete uočit su plaže. Ima ih koliko ti srce zeli. Najveća i ujedno najpoznatija je "7 mile beach" ilitiga kako samo ime kaže plaža duga preko 10 kilometara na zapadnoj strani otoka. Kvaliteta pijeska savšena, ne uvlači se u gaće, ne pretvara se u mulj, ne grije se na suncu. Uzduž plaže su naredani hoteli, restorani, barovi, privatne vile, stambeni kompleksi, apartmani itd.









Paralelno uz 7 mile je glavna ulica koja je u biti i centar svega na otoku. Jesam li spomenuo da se vozi lijevom stranom? Svi auti su automatik, volan na desnoj strani i sve ostalo što prati britansku mi-smo-pametniji-od-cijelog-svijeta filozofiju. Moram priznat da sam impresionirao samog sebe kako sam odvozio kad sam dobio priliku. S druge strane, skoro mi otpala vilica kad sam skužio kako su pametno riješili problem zastoja u prometu radi onih što skreću lijevo ili desno na sporedne ceste i prilaze i ujedno za one koji se uključuju na glavnu. Naime, kroz čitavu ulicu protežu se 3 trake. Jedna vodi simo, druga tamo, dok srednja ne vodi nikud. Ona je multi funkcionalna. Ako trebaš skrenut i čekat da prođu ovi iz suprotnog smjera, baciš se u srednju da ne kočiš promet iza sebe. Ako se uključuješ, ne trebaš čekat rupu iz oba smjera nego dođeš do srednje, ubrzaš i uvališ se u svoju traku. Koristiš li srednju traku za preticanje, jebo si ježa. U početku sam bio skeptičan glede tog sistema ali ubrzo skužiš da je pun pogodak, pogotovo za ovakva mjesta gdje svakih 50 metara imaš ulaze na glavnu ulicu.



Stopa kriminala na otoku je smiješno mala. Ako mazneš u dućanu žilete vjerojatno ćeš završit na naslovnici lokalnih novina. Ko zakurac, baš jučer čitam kako su nekog preklali mačetom i odrezali mu jaja ali to je stvarno rijetkost. Nadalje, ako nekog poljubiš autom, taman i da je šteta nalik onoj kad palcem udubiš plastičnu bocu Coca Cole, murija i hitna obavezno dolaze pod rotirkama kao da sve gori i to tako mora bit da sutra ne bi pizdio kako si istego vrat pa tužio nekog za milijune.

Uz cestu i naokolo umjesto mačaka trčkaraju kokoši. Ničije kokoši. Da je tako kod nas morali bi malo proširit zakon o krivolovu. Ne znam zašto sam se iznenadio kad sam primjetio da se i one "u prirodnom okruženju" drze skupa u čoporima. Nekako sam po default očekivao da bi trebale bit every man on it's own, ali s druge strane i one su ptice. Hm. Čudni su putevi mojih neurona. Kad smo kod mačaka, nema ih ni po tersama restorana kao kod nas. Ovdje vas pored stola za hranu žicaju iguane. Ima mrcina do metar i pol dugih. Fakin dinosauri! Svako toliko se nađe jedna razljepljena po cesti. Najprije sam pomislio da su rijetkost ali kad jednom skužiš di moraš gledat vidiš ih masu.

Jebemu, gledam sad koliko se otego ovaj post. Ma zaboli me. Ne da mi se više razbijat u nastavke a onaj kome se ne čita nije stigo ni do ovdje tako da je svejedno. Još par slikica pa nastavljam.









Stopa nezaposlenosti je naravno vrlo niska. Ne rade samo oni koji ne žele radit. Za sve ostale ima posla. Ako nema, izmislit će se. Na primjer, u jednom trgovačkim centru tipa Konzum ima desetak kasa. Na svakoj kasi sjedi ojača, da ne kazem debela prasica, a u dućanu 5 ljudi. Jedna naplaćuje, drugih devet sjede onako razlivene preko pokretne trake i autistično gledaju u prazno ili rašpaju nokte. U kolica ne ubacuješ ni kunu, ni dolar. Ne ubacuješ ništa jer nema mehanizma. Kolica ostaviš na parkingu di god te volja. Ima tamo pod palmom u hladovini barem njih 5 koji ih skupljaju naokolo. Brzom računicom koja uključuje broj parkirnih mjesta puta broj mušterija unutar sat vremena puta radno vrijeme dolazim do zaključka da svatko od njih digne guzicu možda 10 puta na dan.

Noćni zivot je zadovoljavajući u jednu ruku, pušiona u drugu. Postoji relativno dobar izbor barova i klubova za grad ove veličine. Pizdarija je jedino što se sve zatvara u jedan sat, a oni odvažniji zatvaraju u 3. Subota je na moje veliko iznenađenje najveća pušiona jer se sve zatvara već u pol noći! Cayman kako izrazito religiozna država drži nedjelju za svetinju tako da subotom sve zatvori već u pol noći iz samo njima logičnog razloga - jer je nedjelja dan za crkvu. Bemti turizam.

Za svaki pun mjesec na jednom dijelu plaže od 7 milja organizira se beach party. Iznenadila me kvaliteta lokalnih DJ-a. Imaju jednog, kako li se ono zove.. ma nebitno... taj ga pere da se zapitaš što on radi tu na otoku. Kao nekoć veliki pohodnik partija osjećam se kompetentnim ovako slobodno ocijeniti diđejeotove. Što se tiče ocjenjivanja komada, mislim da bi ženski dio populacije bio zadovoljan ovdje. Ima tih Jamajkanaca koji su valjda bili prvi u redu kad je bog dijelio gene i svi su izdefinirani do bola. Uz gen za definiciju valjda u kompletu ide i gen za pigment pa su svi... ono... nisu baš albino. Cure su većinom belede njesvi. To se izgleda ovdje cijeni jer je svaka barem 10 puta deblja od svog izdefiniranog partnera/dečka/muža. Amerikanke, slična situacija. Na beach partiju sam bacio oko samo na jednu tamnoputu lokalnu i ocjenio je s prolaznom ocjenom, da bi se par minuta kasnije ispostavilo da je to aktualna miss Cayman. Jebatga. Jedini prihvaljivi izvor su europljanke koje su ovdje na radnoj dozvoli.

Ono što definitivno vrijedi vidjeti na Caymanu je famozni "Stingray city" iliti po naši Grad raža. Ovaj zvučni naziv zapravo opisuje plićinu na sjevernoj strani otoka udaljenu pola sata vožnje brodom gdje se okupljaju raže a pametni kajmanijanci su se sjetili to naplatit. Kako je to drugačije od zološkog vrta? Pa tako što ovdje doslovno skočiš u more koje je na tom mjestu oko metar dubine i ganjaš raže. Točnije, one ganjaju tebe! Odavno naučene na ljude očekuju da ih nahraniš pa se naguravaju, vrte, otimaju, natežu te... ma fantastično nešto. Malo je čudno na početku kad s barke vidiš te romboidne plosnate mrcine promjera metar ili više kako lebde iznad pješčanog dna, al kad skuzis da se i djeca igraju s njima prođe te i to zrno nelagode prema nepoznatom. Upute te ljudi kako se moraš ponašat, baciš se u more i zajebavaš se koliko te volja. Kad sam čuo za Stingray city zaključio sam da je tipičan "tourist trap" ali sam se predomislio i veselio se ko malo dijete :)









Uočio sam i neke razlike u običajima između nas i lokalnih ljudi ali i amera. Na povratku iz Stingray citiyja snimim zanimljivu curicu na našoj barci. Zgodna mala okrenuta prema meni ali ispod onih ogromnih "muha" sunčanih naočala bogte pita di gleda. Brijem naravno da gleda mene pa gledam i ja nju. Odjednom polako promjeni izraz lica, odvoji donju vilicu najprije manje pa onda više, zgrči gornu usnu i zaušne mišiće, zabaci glavu par stupnjeva unazad, izbaci čeljust i slinave desni boje sirove piletine i zjevne sve u 16 potpuno otvoreng korita u smjeru mene.. ma u smjeru svih jebote, jer se ni oveći hypo ne bi posramio ovakve predstave, i dok joj jedna ruka odmara na ogradi drugom čačka piiii... pituru na klupi umjesto da pokrije rilo i poštedi nas strahota. Nitko ovdje pod milim bogom ne stavlja ruku na usta kad zijeva. Koja kultura! Ne bi se iznenadio da se trude i prdit potiho :)

Eto. Čestitam hrabrima i upornima koji su stigli do kraja ovog... hm.. a valjda ga mogu kategorizirat pod putopis. Ako imate pametnih pitanja, odgovorit će vam se, ako nemate, još bolje :) Vidimo se za 7 dana doma!

Post je objavljen 22.05.2008. u 20:32 sati.