Sanjam. Ne sjećam se što točno, ali probudila sam se sva mokra. Vruće mi je. Vani se tek polako razdanjiva. Rukom pod jastukom pokušavam napipati mobitel. Kad otključam tipkovnicu, svjetlost me zabljesne i moram zažmiriti. Polako otvaram oči...prilagođavam ih na svjetlost. Novi događaji - primljen jedan sms. Njegov sms s riječima "Dođi mi večeras...". Primljen prije 2 sata. Još u nekom polusnu pokušavam tipkati sms. Ne odgovara, znam da spava. Čvrsto grlim jastuk. Opet čujem kako vani grmi. Ali ne smeta mi. Sanjam. Sanjam da je on na mjestu mog jastuka. Prolaze me trnci. Postaje mi hladno takvoj mokroj i otkrivenoj. Pokrivam se. Uskoro i zaspim.
Neke osobe mi ne žele dobro. Lažu. Lažu da nosim sliku koja nije njegova. I da stalno pričam o dečku koji nije on. Neka im je. Ako ih to veseli. Mene veseli moj dobrica. Kojem sam zahvalna za stvari kojih nije ni svjestan. I za njegovo "dođi mi večeras".
A što mi ti radiš ovih dana? Više ni ne znam. Boli me dok razmišljam o tome. Dok razmišljam o tebi. O nama. Vidimo se, ljubavi. Ljubav si moja, zauvijek. Zbog predivnih stvari. Najdivnijih trenutaka u mom životu. Pamtit ću to uvijek. Svaku jebenu sekundu! I ne želim da ostane na tome! Ne daj da se uskoro ne vidimo. ...ne daj da nestanem, ne daj da propustim...dok se gase svjetla jedno za drugim...
Naselje s narančastim svjetlima.
Preko mosta.
Preko pruge.
Gore.
Sjena.
Ti.
Osmijeh.
Spuštam glavu.
Sreća.
Napokon.
Tiho.
...večeras je opet pristao doći. Neću spavati sama.
Njegovo čelo prislonjeno na moje. Gleda me onim plavim očima. Netom što mi je na usne spustio poljubac. Gleda me nesigurno kao da pita smije li. Nasmijem mu se. On to shvati kao potvrdu. I nastavlja me ljubiti. Najnježnije. Miluje me, kao da me ne želi povrijediti. Zaboravljamo sve oko nas. Baš sve.
...uđi u san, jer ne mogu sama obići svijet...
...pogledaj sjaj, jer možda zbog nas je ljepši dan...
Post je objavljen 22.05.2008. u 19:25 sati.