Marketing
maj u mojem vrtu ...
... i za one kojima se ne otvara slideshow ...
Petak ....
Ustajem rano, uz kavu i prvu cigaretu otvaram e-poštu ... i blog.
Dok čitam komentare, one poslijeponoćne, na klupicu stižu i prvi jutarnji posjetitelji ... Razmijenim koju riječ s njima i žurim na gradski autobus. Do moga Faksa su 3 stanice, 10 - min vožnje, ako je promet gušći ... no danas nije. Dok autobus vozi Gundulićevom i ulazi u Županijsku, razgovaram sa susjedom koja se, zajedno sa mnom, ukrcala na 'našoj' stanici, na kraju kružne rute autobusa na potezu Kanižlićeva - Jug II.
Brzim koracima preko pješačkog prijelaza, do stepenica Faksa pa liftom do drugog kata. Idem odmah do predavaone jer je minuta do osam ...
Već s drugog kraja hodnika sve mi je jasno - pred predavaonicom 5 studenata.
Profesorice, samo nas je 5, ostali su 'putnici' ... pa su spojili blagdan s vikendom ...
Kažem im da ćemo pričekati 20- ak minuta, možda se još tko pojavi.
No, dakako, ne pristiže nitko. Studenti k'o studenti, uredno su dolazili na predavanja cijeli semestar, pa su sad iskoristili 'jockera' ... Barem da su mi rekli, ne bih potezala do Faksa ni ja ni onih 5 savjesnih ...
Ne mogu reći da sam se jako ražalostila što ću imati slobodno prijepodne, a činjenicu da ću ovaj 'gubitak' nadoknađivati sljedeće subote, gurnem nekamo na rub svijesti. Produžujem do tržnice, na brzinu obavim kupovinu u zgradi tržnice, pa sjedam vani, pod suncobrane uz šalicu kave i cigaretu. Listam specijalni broj časopisa Moj lijepi vrt - povrtnjak i začinski vrt ... pijuckam kavu, promatram tezge ...
Nastavljam kupovinu na otvorenom dijelu tržnice i uživam u obilju boja, mirisa i oblika. Mlado povrće, prve trešnje, jagode ... cvjetna rasada.
Punih ruku, dokopam se autobusne stanice, no autobus mi je pobjegao, to znači 20-ak minuta čekanja. Spuštam vrećice, poduprem ih stopalom i palim cigaretu. Uz suučesnički pogled, gospođa koja stoji u blizini slijedi moj primjer. Stariji gospodin koji stoji par koraka dalje gleda me prijekorno, prilazi mi i kaže: Tako lijepa žena a truje se nikotinom. Imam istu takvu kod kuće ... Dok se ja smješkam, gospođa koja je također zapalila, komentira u pola glasa: Pa što onda ne zvocaš onoj svojoj, kod kuće ...
Gospodin je taman zinuo da joj odgovori, no stiže njegov autobus i on odustaje od rasprave.
Na klupici sjede djeda i baka. On u prevelikim žutim mokasinkama, plavom odijelu koje je vidjelo i bolje dane. Iskrzan no čist ovratnik bijele košulje ... Baka zabrađena u crnu maramu, u skutima, premješta veknu kruha iz vrećice u košaru. Djed otkida komad okrajka, a ona ga pljesne po prstima. Nasmiju mi se oboje, primjetivši moj pogled. Uzvratim im osmjehom. Malo kasnije ukrcaše se u autobus za Laslovo...
Eto i moga autobusa, poluprazan je. Do moje stanice ostajem jedini putnik. Šofer sluša Škoru: Moja vilo ...
Moja današnja kupovina: sir ljevani i iz kačice, 3 prsta slanine, one starinske, debele, ružičaste (kod iste one tete kod koje već godinama kupujem sir) ... Netko voli baš takvu, veli - iz nostalgičnih razloga.
Dvije pišlice rotkvica, zelena salata, svežnjić kopra, pišlica zeleni i još jedna mlade mrkvice. Jagode na 'eko štandu', perece, tanki domaći rezenci za supu, wiskas keksi za macane ...
Četiri lončića svjetloplavih lobelija.
Časopis Moj lijepi vrt, specijalni broj ...
I pregršt prženih srdelica, ima ih samo petkom, u pečenjarnici u sklopu tržnice ... Zamirisale su mi lijepo, a i neću morati danas kuhati ...
... da sam ja u na dnu kutije bombona tvojih sitan prah ....
Poveliki, snimljen prije koju minutu ...
... uz pozdrav za Vitae ... hihihih
Post je objavljen 23.05.2008. u 00:01 sati.