Hrvatski komunist i partizanski borac u 2. svjetskom ratu rođen 29. listopada 1911. godine u selu Končarev Kraj (okolica Plitvičkih jezera). Po završetku osnovne škole pohađao je strojobravarski zanat u Beogradu i Leskovcu. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) Rade Končar, znan kao i Brko, postao je 1934. godine. Nakon završenog zanatskog školovanja zaposlio se u Beogradu. Dvije godine nakon što je postao član komunističke stranke (1936.) osuđen je na godinu dana zatvora zbog komunističko djelovanja.
Nakon što je odslužio kaznu seli u Zagreb gdje se zapošljava u tvornici Siemens AG (danas nosi Končarevo ime). U tvornici radi na širenju komunističke propagande i utemeljuje štrajkački odbor. Brzo napreduje zbog toga i 1938. godine postaje član zagrebačkog mjesnog odbora stranke, a već godinu dana kasnije i politički tajnik Komunističke partije Hrvatske (KPH). Dvije godine kasnije (1940.) član je Politbiroa Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).
Nakon izvršene agresije na Jugoslaviju 1941. godine radi na organiziraju ustanka. U rujnu iste godine sudionik je sastanka partizanskog vodstva u Stolicama (BiH). Nakon sastanka dolazi u Split gdje također radi na organizaciji ustanka i pružanju otpora talijanskom okupatoru. No, 17. studenog te 1941. godine uhićuju ga talijanske vlasti, ali ne znaju točno koga su uhitili. Stoga je podvrgnut bezuspješnom mučenju. Međutim, zahvaljujući ustaškim vlastima koje u Zagrebu pronalaze dokumente iz vremena Kraljevine Jugoslavije talijanski okupator doznajte o kome se radi. Ubrzo je osuđen na smrt. Kada je na talijanskom okupacijskom sudu pitan hoće li se žaliti na presudu izrekao je rečenicu koja se i danas pamti i citira: Milost ne tražim, niti bi vam je dao. Pred samo strijeljanje htjeli su mu vezati oči i pucati u leđa, što je odbio riječima: Kukavice, pucajte u prsa! Talijanske vlasti strijeljale su ga šibenskom Šubićevcu 22. svibnja 1942. godine s još 25 antifašista. Iste godine u Zagrebu je uhićena, mučena i ubijena i njegova supruga Dragica Končar.
Končareva smrt stvorila je od njega antifašističku ikonu, a u kolovozu 1942. godine jedna je od prvih antifašista koji dobivaju naslov Narodnog heroja Jugoslavije, a u Hrvatskoj jedan je od 282 službeno proglašena narodna heroja. U prosincu 1943. godine 13. proleterska brigada Narodnooslobodilačke vojske dobiva ime po Radi Končaru. I danas neke tvrtke nose ime po Radi Končaru, a i nekoliko srednjih škola (uglavnom tehničkih i elektrotehničkih) na prostoru bivše Jugoslavije nosi njegovo ime.
Post je objavljen 22.05.2008. u 14:55 sati.