Nešto sam bila napisala li sve pada u vodu pred ovim... dok ja ne napišem nešto primjereno svom osjećaju želji i potrebi... I nema potrebe da vas ovo podsjeća na becassine, jer mene ne podsjeća... nego samo... Lijepe provincijalke.... Arsen Dedić....
LIJEPE PROVINCIJALKE
Stigle su lijepe provincijalke
na glavni kolodvor
Kornatom i Marjan ekspresom
raznim slavonskim i bosanskim vlakovima
probijajuci se kroz prvu
rujansku maglu oko Novske
Stigle su u neodoljivu zagrebacku jesen
(najljepsu na potezu:
Pravni fakultet - Sveucilisna knjiznica)
Stigle su lijepe provincijalke
i ulaze u taksi
sa rastopljenim, tamnomodrim ocima
noseci svoju posteljinu
njezne brucosice
koje su majke njegovale
u podravskim, dalmatinskim
istarskim i osjeckim kuhinjama
rezuci im spek
mazuci im med
Stigle su sa svojom tihom vjerom u poeziju
sa svojom potrebom da idu na koncerte
sa svojom dugo pripremanom garderobom
sa svojim sisama
da ih raznesu ove bestije
ovi tipovi kojima nista nije sveto
ovi umjetnici, ljudi oko teatra
sjecikese
te da ih ostave da placu sirotice
po sobama u Ljubljanskoj ulici
Ulici 8. maja, na Jurjevskoj, u Domu na Lascini
Pa kažem tebi za onu ženu sa sisama pologolim i krasnim, tebi, iako te uopće ne zanima, tebi, jer bi te moglo zanimati, tebi jer ćeš se smijati, tebi jer ćeš se nasmiješiti i pogledati me nježno i meni jer ću s vragolastim osmjehom otići iz ove sobe.
Post je objavljen 21.05.2008. u 22:44 sati.