Marketing
tisina,gorcina i mrak...samoca,blo i hladan zrak..sjede pokraj mene u sobi punoj tuge...
...ejjjjjj..svi vi moji najdrazi...hehe...ovaj post ce biti duzi od ostalih...pa...i kad vec citate post pogledajte u boxeve...i tam ima promjena...uzivajte...
...zlatne niti mjeseca obasjavaju pucinu usamljenu...gdje sjedi djevojka sama sa tugom...hladnog srca ceka svog princa na bijelom konju...a on nikako da dode...legne na hladno kamenje...gleda u beskrajno plavo nebo...i gleda svojim ocima punim suzama,bez nade..gleda prema put gdje treba on doci...vec su kasni sati...mozda ipak nece doci...ili?...sama je i usamljena...jedino sto je tjesi jest duboko,beskrajno i modro more...zlatan i pun mjesec...zvijezde stjerane jedna na drugu....ali ipak,ona je usamljena...gleda i dalje prema putu...tamo samo hladnio i ostro kamenje...za cas...suje ona hladne korake..koraci su joj bili i vr+ise nego poznati...kad pogleda blize...srce joj se utoplilo,a oci zasjale punim sjajem...kao sto nikada nisu...a to on...njen princ na bijelom konju...nema vise tisine...i vjetar se digao i zapljuskuje ono hladno kamenje na obali...ustala on...no od srece nije mogla nista reci,nista uciniti...i bio je to on...onaj koga je cekala...pogleda ona ravno u njegove predivne oci..ali,kao da u njim ima tuge...bili su blizu da blize nisu mogli biti...on nista...prosao je pored nje kao pored stjene...mozda ide drugoj?...drugoj u zagrljaj...ako mu je ikada ista znacila sto bi...bili su to osjecaji...bilo je lijepo al trajalo nije...i ode on dalje...bez ijednog okreta...pa makar on bio hladan...ali ne...opet je sjela...i u suzama ponovno cekala..nadala se da ce se vratit...opet ceka svog princa na bijelom konju...
...ufff...gotova...weeeeeee...nadam se da vam se svida...citamo se i kommamo...velika pufffa svima...
Post je objavljen 21.05.2008. u 21:40 sati.