-Svi vrlo dobro znate da uskoro završava školska godina...- Pričala je McGonagollica na kraju sata Preobrazbe, koji nam je ujedno bio i posljednji sat tog sunčanog petka.
-...a budući vi imate daleko najgore ocjene od svih, ja i kolege profesori te ravnatelj Dumbledore odlučili smo vam dati posljednju priliku; Napisati ćete svaki tri eseja od kojih svaki mora imati barem šesnaest stranica. Prvi će biti o animagusima, drugi o vukodlacima a treći o Crnoj magiji...- Objašnjavala je ona u rukama čvrsto držeći neku knjigu, vjerojatno neko glupo školsko štivo. Svi smo nezadovoljno uzdahnuli, a onda smo zastali; Smijamo pisati o Crnoj magiji??? Odjednom je nastao žamor. Svi smo bili oduševljeni idejom (Ali smo zaboravili na druga dva eseja). McGonagollica je lupila knjigom po stolu pa smo svi istog trena zašutjeli. Nitko nije htio riskirati da poslije nastave ostane u kazni.
-Razina Crne magije u današnjem svijetu vrlo je visoka. Zato ovu temu nismo nasumce odabrali. Kada napišete taj esej shvatiti ćete da Crna magija nije igra. Vi ste još vrlo mladi i sve to smatrate zabavom... Ali kada pročitate što su sve zli čarobnjaci učinili ostalim čarobnjacima i bezjacima, vidjet ćete da to nije magija... To je čisto zlo.- Rekla je uznemireno. Zvonilo je. Iako je taj njezin kratki govor više od polovici učenika izbrisao osmijeh s lica, moram priznati da je druga polovica (a i ja s njima) i dalje bila oduševljena. Naime, nadala sam se da će u toj knjizi pisati nešto o mojim pretcima, iako su šanse za to bile 1:100 000 000. Svi smo pokupili stvari i izišli iz učionice.
-Idemo u knjižnicu.- Predložila sam curama.
-Zašto?- Zacvilila je Haley.
-Pa valjda po knjige za eseje?! Kaj bi drugo radile u knjižnici?- Izderala se Angie. Cura je stvarno bila temperamentna. Ko da je bomba.
-Vi idite, meni se neda.- Odbrusila je Haley ostavljajući mene, Kim i Angie za sobom. Malo mi je falilo da joj ne bacim knjigu u glavu. Krenule smo prema knjižnici iako moram priznati da mi je ovo s Haley totalno pokvarilo raspoloženje. Više nisam bila raspoložena za kopanje po debelim, starim, prašnjavim knjigama...
,,Čudovišna stvorenja'', ,,Kako se riješiti psovulja'', ,,Kelpi- Neshvaćeno biće ili hladnokrvni ubojica'', ,,Metloboj kroz stoljeća''... Ne znam koliko sam naslova pročitala ali nigdje nije bilo traga velikoj, debeloj, crnoj knjizi o Crnoj magiji.
-Još nisi našla tu knjigu?- Upitala me Kim. Blago njoj! Ona je u ruci držala debelu knjigu na kojoj je jasno pisalo: ,,Cynthia Jackson: Život s vukodlacima-Dar prokletstva''. Čak je i Angie u rukama držala dvije nešto tanje knjige o animagusima. Samo ja nisam mogla naći tu glupu knjigu!
-Što moram napraviti da nađem tu glupu knjigu!- Izderala sam se, ali kada sam vidjela knjižničarku Pince kako me strogo gleda odustala sam od deranja. Kim i Angie samo su se veselo smijale.
-Ovo tražiš?- Začula sam ženski glas iza sebe. Okrenula sam se brzinom munje. Bila je to Hannah, do nje je stajao Justin a ona je u ruci držala debelu, staru, crnu knjigu.
-Bok sister!- Veselo sam je pozdravila. Kim i Angie su prošaptale pozdrav i brzo izišle iz knjižnice. To me ubijalo. Hannah, koja mi je bila poput rođene sestre i najbolja prijateljica otkad znam za sebe nikako se nije podnosila s mojim curama iz Slytherina. Mrzile su se kao Potter i Malfoy.
-Pa, ako nemaš ništa protiv, trebala bi mi ta knjiga za esej.- Zamolila sam. Hannah mi ju je pružila sa smješkom na usnama. Još smo nekoliko minuta pričali, a onda sam ja otišla naći mirno mjesto za čitanje...
Nešto kasnije, našla sam savršeno mjesto; Bilo je to ispod staroga hrasta u blizini jezera desetak metara dalje od Hogwartsa. Sjela sam u debelu hladovinu i rukavom pelerine obrisala knjigu. Tek sam sad primijetila da se na crnim koricama nalazi naslov ispisan zlatnim slovima, koji se ni nije primiječivao od te prašina.
-,,Ono što treba znati o Onima''- Pročitala sam naslov i stala listati knjigu. Istina, bila je izderana, prašnjava, falilo je nekoliko stranica ali budući da je bila tiskana 1458. godine bila je u prilično dobrom stanju. Unutra je pisalo svašta; Od zaboravljenih kletvi i čarobnih napitaka, do najvećih crnih magova u povijesti. A onda sam odjednom naišla na nešto zanimljivo: Biografiju Edwarda Ulricha Charnela. Evo što je pisalo:
,,Kakva bi to knjiga o Crnoj magiji bila da ne spomenemo jednog od najvećih crnih magova u čitavoj čarobnjačkoj prošlosti; Edwarda Ulricha Charnela. Rođen 1395. godine u Centarstadtu (tada glavnom industrijskom središtu Njemačke), Edward je već kao mladac počeo pokazivati interes za crnu magiju. Kada mu je bilo jedanaest godina, njegova je majka spaljena na lomači jer su je veliki Inkvizitori toga doba uhvatili kako razgovara sa mačkom. Kako ga otac, bezjak, nije želio priznati za svog sina, Edward je bio prepušten sam sebi. Ubrzo nakon toga stiglo mu je pismo za prijavu u Hogwarts i, budući da nije imao izbora, Edward se uputio u Englesku. Nadao se da će tamo naći prijatelje s kojima će moći podijeliti svoj gnjev. (...)
Nakon završene škole, Edward se nastavio družiti s dugogodišnjim prijateljima Robertom Gellertom i Endrinom Fernaneds, koji su se uskoro vjenčali. Mladi trojac započinje svoju osvetu istraživajući sve više Crnu magiju. (...)
Petnaestak godina kasnije, Edward (Koji se u međuvremenu oženio vješticom Anne Dawson i dobio sina Michalea) i Robert (Čija je žena Endrina umrla četiri godine ranije od kuge) zajedno s Edwardovim sinom, 14-godišnjim Michaelom počinju prakticirati Crnu magiju; Pobili su više stotina mutnjaka i velikih bezjačkih Inkvizitora i tako postali najpoznatiji crni magovi tog doba. No, uskoro ih je stigla ruka pravde; Edward i Robert bili su obješeni na glavnom Londonskom trgu 1430 godine, dok se Michael uspio spasiti i zajedno s majkom pobijeću u Wales gdje je nastavio živjeti povučenim životom. Rođenjem Edwardova sina Michaela, nastala je jedna od najpoznatijih čistokrvnih čarobnjačkih obitelji koje i dan danas, par stoljeća kasnije, ponosno nose prezime Charnel.''
Ispod teksta stajala je slika Edwarda, Anne i Michaela, nekoliko godina prije nego što je ubijen. Iako je Edward po godinama bio mlad, po izgledu se to baš ne bi dalo zaključiti. Lice mu je bilo naborano a umjesto osmjeha imao je neki kiseli smješak. Anna je pak bila totalno drugačija; Vesela, vedra i nasmijana od uha do uha, mlada i energična žena koja se činila kao Edwardova kći, a ne žena. Što se Mihcaela tiče, on je više sličio majci, ako izuzmeno njegovu neskrivenu pohlepu koja se jasno ocrtavala na mlađahnom licu. Nešto me probolo u grudima. Zapitala sam se je li moguće da je taj užasni čovjek moj davni predak. Jednostavno sam morala znati. Kada sam ustala, iz knjige mi je ispao maleni papirić. Uzela sam ga i pročitala. Ništa posebno, na njemu je bio ispisan brojevni niz; 0333021049942004999 kojemu nisam znala značenje. No ipak ga nisam bacila već sam ga spremila u džep. Zaklopila sam knjigu i krenula prema boravku jer je već padao gusti mrak. Čudno, nisam ni primijatila da sam nekoliko sati čitala tu staru knjigu...
By: NALC
Post je objavljen 21.05.2008. u 19:25 sati.