Kišno rano popodne, navodno neradni dan za novinare.
Nažalost, na jedan auto bačena je bomba, a nekoliko drugih
je zapaljeno, što treba vidjeti i opisati.
Pospani, mokri i gladni, novinari se u čoporu kreću gradom, gube se
po kvartovima, čitaju karte, zaskakuju slučajne prolaznike i preskaču razbijena prozorska stakla.
Koje budale za praznik odlučuju ljudima palit aute po gradu ???
I da li je to povezano s auto mafijom koja je pala ovih dana ?
Stay tuned....
Siroti auti postali su tako moj prvi zadatak u ovoj rubrici,
a strašno se bojim zamisliti kakvi će biti idući.
Do kraja tjedan nosim sa sobom službeni mobitel, koji je jako
tanak, lagan, simpatičan, ima kameru i s obzirom da je na pretplati,
omogućuje mi da zovem točno vrijeme u Australiji.
Nažalost, gledam ga u strahu, stalno provjeravam i čekam kad će
eksplodirati s porukom o nekoj odvratnoj nesreći koja zahtjeva moju nepodijeljenu pozornost.
Znam da sam u Crnoj još samo mjesec dana, ali....
ovaj tjedan žestoko razmišljam o davanju otkaza.
Post je objavljen 21.05.2008. u 14:31 sati.