Marketing
Preglasno SADA
Moderna psihologija nam prilično agresivno savjetuje - živjeti SADA!
Često jedni drugima upravo to savjetujemo. Najčešće takvim savjetima iskačemo kad pokušavamo smiriti one koji nas na temelju nekih starih priča vuku na dno močvare.
No taj poziv na život u SADAŠNJEM TRENUTKU je postao nekako previše nametljiv, previše glasan Imam jedan opaki feler u naravi.... a to je da mi se širom otvaraju oči kada me bombardiraju kroz knjige, časopise i druge medije s istom idejom... koja na prvi pogled izgleda idilično, logično i dobronamjerno.
Svima je nama jasno da ako propustimo proživjeti svoje SADA u korist JUČER ili SUTRA.... propustili smo ga.... pretvoreno je u prošlost.
No... naše jučer je dio našeg života. U našem jučer spavaju naši korijeni, naš identitet, naše životno iskustvo. U prošlosti spavaju prevažne životne lekcije koje nam mogu i moraju biti od koristi u svakom sadašnjem i budućem trenutku. Zar je tako loše potrošiti malo od sadašnjeg trenutka za planiranje budućnosti.... za nadu koju nam budućnost pruža? Mislim da nije.
Kome je to važno pretvoriti nas u sivu masu kojoj je nebitno jučer i sutra... pretvoriti nas u pojedince kojima uspomene i prošlost nisu važni, a o budućnosti ćemo razmišljati kada se pretvori u sada? Podsjeća me to na vjersku manipulaciju... i vrijeme kada je poželjno biti vjernik, kao i ono u kojem to nije preporučljivo.
Sada je moderno pozivati da živimo SADA! Ionako previše trčimo, premalo razmišljamo.... i nekome je potrebna naša pažnja... jer nam sada moraju prodati razne proizvode, sada trebaju naše glasove, sada nam trebaju prodati muda pod bubrege. To im je puno lakše ako ne planiramo budućnost i ako izbrišemo prošlost.
Ne rade li roboti bez jučer i sutra? Važna im je samo naredba koju trenutno primaju i zadatak koji moraju izvršiti. Oni ne uče iz vlastitog iskustva.... isprogramirao ih je netko drugi... oni nemaju svojih emocija.... Emocije nisu moderne... samo kompliciraju ovaj moderan život.
Nije li ta parola samo proizvod globalizacije?
Do sada me život naučio da je umjerenost najbolje rješenje baš u svemu. Tako je i sa vremenom. Nije pametno živjeti previše u prošlosti, nije pametno preseliti se u budućnost, a zanemariti sadašnjost. No SADA je prilično siromašno bez svoga JUČER i SUTRA.
Nije li posvetiti previše pažnje sadašnjem trenutku previše sebično?
Imamo pravo na sve svoje vrijeme.
Nije li kreatorima takvih savjeta prije petnaestak i više godina odgovaralo da živimo u prošlosti? Nisu li upravo iz prošlosti izvlačili razloge za mržnju i sve zlo koje nas je zadesilo?
Dok je narod u prošlosti crpio inspiraciju za prolijevanje krvi... tada su neke face itekako živjele u svom SADA trenutku.... pa su zbog njihovog izbora mnoga radna mjesta, mnoge životne prilike postali otužno JUČER i san za SUTRA.
Trenutno im trebamo u ovom trenutku.... ako se okrenemo u skorije jučer.... tamo bi mogli pronaći inspiraciju za pitanja koja nisu poželjna... a ako želimo planirati svoju budućnost tada ih to obvezuje. Oni nas trebaju očišćene od JUČER i SUTRA. I zato mislim da je strašno važno širom otvoriti oči i „dobronamjerne“ savjete primati s rezervom.
Ovisnici probleme od jučer rješavaju tako da sadašnji trenutak okupaju drogom, alkoholom, kockom, potrošačkim ludilom ili tko zna na koje sve načine. Da im je važno sutra ne bi birali takav bijeg. Za one koji nisu skloni alkoholu i drogama smišljene su ovakve romantične parole. U praksi „život u sadašnjem trenutku“ zvuči: „Tko je jamio jamio je!“ Upravo je ta parola poziv da se zaboravi jučer.... živi sada.... jer budućnost nije važna.
Mi smo samo čuvari našeg vremena. Samo smo dio čarobnog niza... čuvari pouka koje su nam ostavili preci, a na nama je silna odgovornost kakve ćemo pouke ostaviti onima koji će živjeti SUTRA.
Naš život je poput rijeke... poput duge ceste Srebrne.... Darovano nam je JUČER, SADA I SUTRA.... a pored te čarolije darovana nam je i sloboda izbora kako ćemo živjeti svoje vrijeme.... kao što nam je darovana i sloboda izbora da se odreknemo svog JUČER i SUTRA jer tako hoće netko nama nevidljiv.
Blogeri.... osjećate li i vi nekog ili nešto nevidljivo? Nešto ili nekoga tko nam želi oduzeti ono što nam sami nisu darovali?
Enes Kišević
KORIJEN S KRILIMA
Dugo sam letio u prazno.
Treba na zemlju stati.
Uspravno iz nje rasti.
Uspravno umirati.
Ptice su šumi krila,
a šuma pticama korijen.
List ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen.
Pod zemljom i u zraku
u isti mah drvece živi.
Drvo je most što diše
izmedju mrtvih i živih.
I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja ništa rekao nisam:
to jasen šumi u meni.
Post je objavljen 21.05.2008. u 14:18 sati.