Marketing
I dalje za iste novce ;-))
I evo konačno malo osvježenja, zahlađenja, malo kiše za nježne biljčice u vrtu. Ovih dana sparina, intenzivne poslovne obveze, pa dođem kući najedem se (jedanput u danu) onda odjednom „klapnem“ i moram malo odmoriti „ubiti oko na pola sata ili sat“(malo staviti baterije na punjač), pa onda dalje. Ne volim kad mi netko „zvonca“ dok prvi put u danu objedujem (kad mi skače po živcima s izvješćima kako se dogodilo ovo ili ono). Sve to može sačekati koju minutu dok to malo hrane unesem u organizam i započnem procese probave. Eto sutra je Tijelovo, blagdan, državni praznik, a i moj rođendan (kojeg već godinama ne slavim). Problem mi je što sutra ne moram na posao a ne smijem niti kod kuće ništa raditi. Preči su mi datumi vezanu uz sina i ostale iz obitelji, a sve mi je manje stalo do mene u kontekstu nekakvih gužvi, slavlja i drugih fešti). Zapravo nisam sklon slavljima jer mislim da bi smo svaki dan trebali slaviti što ugledamo jutrom Sunce ili pak liježemo u krevet u miru noći. Svaki dan je razlog za radost ako u sebi imaš mir i voliš ljude i sve oko sebe. Ako si nezadovoljan, mrzovoljan i nemiran moraš potražiti pomoć, pa promijeniti to stanje što prije. Odobravam kad se fešta odjednom improvizira bez nekog posebnog povoda. Ako su ljudi dobre volje zašto se ne razveseliti, zapjevati, pa i popiti i pojesti (pa nećemo do vijeka). Ja ću ako Bog da danas do kasno navečer biti u vrtu u prirodi (kao Indiana Jones) i ratovati s komarcima, ali uživati u mirisu bilja i činjenici da iza mene ostaje „kao obrijano“(košnja trave) i odmah se vidi rezultat rada. Inače nemam običaj na ovom blogu prezentirati fotografije koje nisu moji uradci ali ova s golubom mi je baš cool pa nisam mogao odoljeti. Ova druga, uredno i pomalo bajkovito dvorište nalazi se u Staroj Kapeli, a to i nije baš tako daleko od mene, pa relativno često svratim i s Tucom popričam, nasmijem se a nekad se nešto i popije onako reda radi. Pozdrav svima koji katkada svrate ovdje i sad istog trena pomislih na blogera Rib@rnicu, pa se sjetih da bih sutra (nakon 100 godina) mogao sa sinom skoknuti na pecanje). Još da nema komaraca?
Post je objavljen 21.05.2008. u 13:00 sati.