Meni bez mene
Ure od smole cure besmisleno,
sumorni čovjek snatri bestjelesno,
sutonska strast se boji bezimeno,
a ljubav jeca, jeca bespredmetno;
i sve je danas prazno, beskonačno,
a vjetar duva, duva bezutješno
na gole duše koje neprestano
ištu i grle beznadno, beskrajno.
Tin Ujević

Stojim gledam nebo – zatvara se iznad mene.
Grmi i najavljuje kišu, trguje mirisom obećanja ljeta i nekim notama moga srca.
Toliko toga zapleteno u mojim dubinama.
Potrošila sam more i more je potrošilo mene.
Danas sam bestjelesna i beskonačno prazna.
Danas vrijem poput mora u škrapi i rugam se jugu.
Danas sam besmislena…
Neizbježno danas iz daljine dopire tvoj glas i ruke sklapaš negdje iznad mojih grudi
Želja i riječi zajedno teku
Odabrali smo iste pute (ili su oni birali nas, svejedno je)
Stojim na kiši i perem one duboke rane kojima nikoga ne puštam blizu.
Pa shvaćam dok mi bižu ure ka i ove suze na licu
Smirit će se more
Post je objavljen 20.05.2008. u 19:35 sati.