Međugorje, od 16. - 18. svibnja 2008.
''Put Frame vodi k vječnoj Radosti!''
Na sastanku Frame odlučeno je da Toni i Josip borave na molitvenom seminaru u Kući mira u Međugorju...
Krenuli smo u petak popodne prema Međugorju. Došavši pred kuću mira (Domus Pacis) i čekajući da se raspodijelimo po sobama, upoznali smo nekoliko framaša. Iz cijele Hercegovine došlo nas je 36 framaša. Nakon što smo se smjestili po sobama, sastali smo se u kapelici i rekli ponešto o sebi i tako smo jedni druge upoznali. Većina je rekla da im je ovo prvi put na seminaru. Sam susret vodio je fra Sretan Ćurčić, asistent Frame za Hercegovinu.U petak navečer otišli smo na Sv. Misu. Svaki dan, da ne ponavljam stalno, imali smo doručak - ručak - večeru. Na početku nam je dao neke važne obavijesti (kako se ponašati dok smo na seminaru, navečer da se ne sastajemo po sobama)....
Drugi dan otišli smo na Križevcac moleći se. Tijekom dana imali smo nekoliko sastanaka u kapelici. Molili smo i pjevali. Bili smo raspoređeni po grupama. Svaka grupa tijekom seminara imala je svoj zadatak. Na jednom od sastanaka fra Sretan nam je dao nekoliko tema za obraditi. Podijeljeni u pet skupina uspješno je svaka grupa obradila svoju temu. I na kraju svatko je morao napisati: ''Tko je radostan čovjek?''. Moramo spomenuti da nam je govorio o križu sv. Damjana, koji je bio na zidu u kapelici. Navečer smo otišli na Sv. Misu i onda poslije toga na klanjanje. Kad smo se vratili, ispred kuće, svi zajedno na okupu, sjedeći na stepenicama, pjevali smo razne pjesme , pričali i zabavljali se. Bilo je prekrasno.
Bližio se kraj seminara. U nedjelju jutro, točno u 5 h otišli smo na Podbrdo moliti se. Nekoliko nas je prespalo, pa tako da smo to propustili, al' bilo nam je žao. Kad smo se vratili imali smo doručak pa onda sastanak u kapelici i pripremali se za Sv. Misu koju je predvodio fra Sretan. Svaka grupa imala je svoj zadatak da pripremi uvod, čitanja, prinos darova... U propovijedi nam je govorio o blagdanu Presvetog Trojstva - jednom od najznačajnijim crkvenim blagdanom u godini. Nakon završetka Sv. Mise imali smo zadnji susret u kapelici. Svaki framaš, koji je mogao, rekao je iskreno kako mu je bilo na seminaru ovih dana. Poslije ručka oko 12:30 rastali smo se. Stvarno nam je bilo žao što odlazimo.Svi koji imate priliku otići na neki takav seminar, idite, nemojte to nikako propustiti, jer će vam to biti jedno od najboljih iskustava u životu.
Mogao bih napisati stranice i stranice, al' ovo je ukratko opisano o ''Molitvenom seminaru'' u Međugorju.