Marketing
I što?
Taman se smirim malo od trgovaca i njihovih opakih podmetanja, kad eto ti opet novog. Udarca mislim. Niskog i pokvarenog. Ovaj puta u solarni pleksus. Direkt!
A bijaše to ovako.
Jučer sam kupila, ničim izazvana, jedne hlače za 99 kuna. Jerbo su bile na sniženju.
Kako je malo pseto bilo samnom u toj šetnji to ih nisam probala jerbo s malim pasom nemoš ništa drugo radit nego pazit na njega. Ne moš ti probavat. A ne, ne. Jer dok si u kabini, taj napravi čitav cirkus po čitavom okruženju.
Nema te 5 minuta , poslije moraš čistit smeće, ispričavat se ljudima po kojima je skakao, vraćat stvari, tetošit ostale pse koje je nagario, ispričavat se u pet shopu što je ovaj navratio i slično.
Nema te 5 minuta a onda imaš posla za idućih pola sata.
Pak sam ih kupila naslijepo i objasnila prodavačici da blizu stanujem i da ako nisu dobre doći ću ih sutra zamijenit. I još sam joj objasnila da 4 kile nisu tako bezazlene kako bi to putnik namjernik pomislio, već da je to zmija u tijelu psa i da ga ne smijem ostavit samog niti 2 minute, da je to pas koji spada u kategoriju : „here comes a trouble“ mada tako ne izgleda, a samnom u kabinu neće.
Probam doma hlače, no sam se precjenila. Mislila sam da sam mršavija.A one neidu na mene. OK. Jutros brzo odem zamijenit. Prodavačica ista, prepozna me, nađe druge hlače, ja odem probat. I do tuda je sve u redu. Svi sretni i zadovoljni.
Idila.
A , ONDA DOLAZI UDARAC!!! NEOČEKIVAN. OPAK.
„Imate krasnu liniju“ kaže mi ona, našto se ja krenem smješkat.
Ono , taman mi se lijevi i desni kut usana krenu dizat prema gore.
Krenem bit ponosna na sebe.
Upravo to krećem bit. 
A tada dolazi ostatak rečenice .....
: „JOŠ UVIJEK“.
E tu sam zgasila. Pala u depru.
Kutevi usana naglo su se spustili prema dole.
JOŠ UVIJEK što li joj to samo znači??????????? mislila sam hvatajuć dah. Prostrijelila sam ju pogledom i utihnula. U šoku sam bila.
No opakostima nikad kraja.
„Jel vježbate?“ nastavlja ona.
Ja hvatam dah. Ne mogu vjerovat.
U glavi odjekuje „još uvijek“. Ne dišem. Jer ne mogu. 
Od shrvanosti ne mogu.
Tako da ako se ne javim to znači da još uvijek hvatam dah.
Ruke mi se tresu. Idem popit tabletu za smirenje.
o.a. ovaj sam post napisala davno davno. pa nestao u kaosu blog revolucija. njihovih ne mojih. pa sam ga neki dan našla. mislim da koraljka dala neki komentar tada, no komentara nema. ali ne bojim se. pojavit će se i on za koju godinu dvije.
Post je objavljen 20.05.2008. u 11:48 sati.