Možda sam s godinama zaista postala meteoropat ili razlozi umornom neraspoloženju pod ovakvim vremenskim uvjetima proizlaze iz života općenito...Umorna sam, danas posebno, ali općenito i nisam loše. Promijenila sam posao i napokon radim nešto što volim i što je vrijedno truda. Zabrine me kad se sjetim da i ne dajem baš 100% sebe u sve to... Puno je posla, puno je toga što treba srediti i dovesti u red. Puno je toga što treba napraviti tu i čemu se treba posvetiti.
S NJIM se ne čujem, već duže vrijeme. I ne fali mi toliko, barem mi se čini. Da, sjetim ga se, često. Vjerojatno je veliki razlog i to što znam da bi trebao uskoro doći. Ovih dana. Iako nemam neku informaciju koja bi mi to potvrdila. A možda se i tamo nešto promijenilo. Ma vjerojatno i nije
Previše se družim s jednim prijateljem zadnje vrijeme. Super je, i super mi je. Ali za nešto više, nije mi to-to. A on bi to htio. Vidim to. Grozno. Moram prestat i s tim. Hoću. Još danas.
Ah... Hvatam konce svog života na svim živim područjima... Opet faza... Ma i dan mi je nikakav.
A i puno je novih situacija, puno je testiranja karaktera, živaca i izdržljivosti. Puno je umora.
Inače sam poprilično zadovoljna samom sobom, u nekim situacijama čak i ponosna na sebe...
Post je objavljen 20.05.2008. u 09:38 sati.