.... i tako ....vec cu prosla dva mjeseca bez placa....bez tuge....bez samosazaljevanja, nekako se osjecah kao robot nagonjen samo primarnim instinktima za prezivljavanjem......do danas....dok nisam jednostavno pukla......nisam izdrzala......suze su krenule....sminka pala s lica i ostadoh ono sto jesam na kraju......jedna sama usamljena dusa....ostavljena poput psica na kisi........kojeg nitko ne zeli pokupiti....kao zadnja prljava dusa ne uprljana svojom krivicom........nekako zalosno...... a nitko se ne osvrce dok suze padaju.....svi samo svoj posao ganjaju....a ja trazim dalje....mozda me primjete........ali nikako...samo me gaze........
tada ustadoh u svjetlu.....mogla bih reci radosna da nisam bila toliko preplasena.....i nadoh se bas tamo gdje sam pocela .......s naznakom........ da sam za sve sama sebi kriva..........i razmisljam si.......
Post je objavljen 20.05.2008. u 08:44 sati.