Sjedam na kauc i otvaram MacBook. Kliknem na Safari, na link za moj blog, razmisljam da li da napisem novi post. Da li je ono sto mi se vrzma po glavi vrijedno novog posta. Ugledam da je moja vrla i draga prijateljica Yazza napisala nesto novom, pa odem malo kod nje. Imam sta i vidjeti – ona pise kako bi voljela da je glupa plavusa i kako bi bilo lakse kad ne bi kontala neke stvari. A ja planirala pisati o tome kao promatram svijet oko sebe, kako gledam ljude koji donose cudne odluke, kako na cudan nacin zive…. i samo promatram, ne kometiram, ne mjesam se, ne govorim im da mislim da je totalno ludilo to sto rade. Skontala sam ne vrijedi se mijesati. Ne vrijedi, osim ako ti osoba stvarno nije veoma dobar prijatelj. Skontala sam da ljudi ne zele savjete, da ne zele istinu, da zele da cuju samo ono sto oni tebi kazu, ono sto su vec sami sebi zacrtali. I zato vise ne dijelim savjete osim ako me neko direktno ne pita za savjet, za misljenje. Sve ostalo promatram i cudim se, ali onda skontam da su i moj zivot i moje odluke vjerovatno (ma sigurno) nekome cudni i guram onu svoju dobru staru live and let live.
I eto, malo sam filozofirala. Nisam odavno. Mogla bi jos, ali neka, nek ostane za neki drugi put. Idem sad da gledam House season finale – it should be a good one.
Post je objavljen 20.05.2008. u 01:57 sati.