Zarobljena samo srcem
bijednim, poshlepnim mislima
u potrazi iza razuma se sakrila
od buducnosti odstupila
i on je ucinio isto
laznim osmjehom lice prekrila
samoci se poklonila
leša hladnokrvno okrenula
nakon svega pognute glave
boljele su ih stare rane
oboje su istom stazom krenuli
ali ne i zajedno koracali
u sebi plakala, potajno
samo njega cekala
kao i sto on je nju
voljeli su, tajili su
a oboje su sve znali
nisu imali hrabrosti
veliki bili su koraci mali
zivjeli su od pogleda
cistog, iskrenog odsjaja
ljubav ih je napajala
u snu su se spajala
srca zarobljena
istina je da su se voljeli
ali bili su tako povodljivi
drugima su podilazili
sami sebe zarobili
ljubav tu je zivjela
a oni bili su dva pijuna
koja samo su mislila
da sreca nije im sudena
Post je objavljen 19.05.2008. u 22:16 sati.