I ponovno danas suze na mom obrazu. Ne znam kako da smirim oluju u sebi. Jer kad počne nikako da stane, nikako da zbonaca, da se smiri. Nikakao se riješiti bezbroj pitanja bez odgovora i te prokleto teške osamljenosti. Želja za njim svakim danom veća i usprkost svemu, srce nikako da zaboravi, ono jednostavno pati.