''Možda čovjeku nije toliko do toga da bude voljen, koliko da bude shvaćen.''
- George Orwell
SOUNDTRACK: Daniel Merriweather - For Winter, Daniel Merriweather - My Clothes Smell Like Cigarettes (But I Don't Smoke At All)
(ukrala sam ih s njegovog MySpacea... samo ne pitajte kako)
Mislim da je to to. Mislim da sam svo ovo vrijeme pogrešno željela biti voljena. Željela sam biti shvaćena. I još uvijek to želim.
Ne osjećam se dobro. Pišem ovo samo da se ispucam jer mi je polako već dosta svega. Komentirat ću koji drugi dan, obećajem. Sada jednostavno nemam snage.
Ništa nije bolje, ništa se ne mijenja na dobro. Sve je gore i gore. I onda kada zadnja osoba kojoj sam vjerovala izda moje povjerenje... Da, rekao si joj jer sam ja rekla nešto njoj iza leđa. To što ona i njezine 'prijateljice' pričaju meni iza leđa... to mi nikad nisi rekao. Razočarala sam se u tebe, duboko. Povrijedio si me.
I rekla sam mu to u lice.
Jednostavno mi više nije jasno zašto se budim ujutro. Zašto uopće živim? Samo zauzimam vrijeme i prostor. Samo nekome upropaštavam život. Ma jebeš život u kojem ništa ne postižeš niti možeš išta postići. Jebeš život u kojem te drugi ljudi samo ponizuju, omalovažavaju... mrze.
A opet, tako su opsjednuti sa mnom da je to jednostavno bolesno. Ja razumijem da me ne voliš, ja razumijem da me mrziš, ali ako ti nije toliko stalo do mene, zašto si dovraga toliko opsjednuta svakim mojim pokretom, svakom riječi koju ja kažem. Svaki dan, svaki dan ona lijepo iza mene baljezga li baljezga, govori nešto što sam ja onako, usput rekla, ona zapamtila. Ne spominje moje ime niti ništa, samo aludira na mene. Provocira, provocira, provocira. Svaki dan.
Čovjek bi rekao da bi me već trebala prestat doživljavat. Čak i JA želim da me prestane doživljavat. Dosadna je. Ma neka provocira koliko hoće, ja se neću okrenut i neću je poslat u k. Neću. Briga me. Ali ona je tako prokleto dosadna. Već sam ju jednom pitala da što je toliko opsjednuta sa mnom, rekla je da je to zato jer sam joj tako jebeno dosadna.
Ti si mene odbacila. Time, ne bi me više trebala doživljavat. Dosadna si. Ohladi. Odjebi.
Jednostavno me boli to da je ispalo kao da ja nijednu lijepu stvar nisam nikad napravila za njih. Kao da sam samo bila grozna prema njima. Kao da jednostavno...
K**** one znaju o životu.
One su savršene. Njih svi vole. One imaju puno prijatelja i najbolje dečke na svijetu.
Ali znajte da to nije tako. To nikad nije tako.
Ja nisam savršena. Niti imam puno prijatelja niti imam dečka, kamoli najboljeg na svijetu.
Ja sam nedostojna njihove visosti, sramota ih je što dišu isti zrak kao i ja.
Povrijedilo me. Ali nitko neće pitat kako je meni zbog toga.
A ja nisam ništa napravila... samo sam pokušala bit ljubaznija prema ljudima.
Mrzim ljude, mrzim bit među ljudima. Mrzim ovaj svijet, mrzim sve što se na njemu nalazi. Mrzim sebe.
I nema goreg od želje da smrću kada jednostavno ne možeš umrijeti.
Čemu da se veselim? Čemu da se nadam? Kome da vjerujem?
Ničemu. Ničemu. Nikome.
Post je objavljen 19.05.2008. u 19:13 sati.