...Nije bilo lako.Ja sam u Zlatanu,ne zato sto je moj sin,vidio da ce biti nesto i zato sam sve podredio njemu.Radio sam a poslije ga vodio na treninge.Mnogo je lijepih,a bilo je i losih uspomena,nerazumijevanja trenera,psovanja i vrijedjanja navijaca,ali na sve se covjek navikne.Ostalo mi je u sjecanju kada ga je jednom lopta udarila u glavu,a u pitanju je bio centarsut i trebalo je da je uputi u gol,ali posto je tada slabo igrao glavom,lopta ga je udarila u lice.
Zaboljelo ga je,zaplakao je i htio da napusti utakmicu.Uletim u teren,grlim ga,ljubim,sudija protestvuje,bol prodje i Zlatan nastavi.Put od ovih malih klubova do Ajaxa,Juventusa i Intera bio je dug i mukotrpan.A pisalo se i govorilo
svasta;da sam ga vodio i nudio raznim klubovima,reprezentacijama...
...Zlatan je jedan jedini put bio sa mnom u Bosni 1990.godine,kada mu je bilo devet godina.Ja sam tada snimao gramofonsku plocu za"Sarajevodisk"i poveo ga da vidi Bosnu i rodbinu u Bijeljini.Kome,kojoj reprezentaciji i kojim odgovornim u FS BiH sam ga mogao nuditi u devetoj godini?Ko je tada mogao naslutiti da ce od njega biti igracina?Tada je rat"visio"u zraku i to je bila nasa jedina posjeta Bosni.Pisalo se i kako me se odrekao i zbog toga mu je majici pisalo"Zlatan",pa me rodbina zvala i pitala sta je istina u svemu,neki expert-komentatori su to naglasavali,kao i pojedinci iz nekih fudbalskih saveza.Zlatan je vec tada igrao za mladu reprezentaciju Svedske,a onaj ko se imalo razumije u fudbalska pravila,zna sta u tom slucaju vrijedi.Nekima je bilo stalo da nas oblate nazivajuci nas svakojakim imenima,izmisljajuci neke price o nasem porijeklu,nasem braku,njegovom odgoju,
treniranju.Odjednom su mnogi Ibrahimovici postali nasi rodjaci,a do juce nas nisu ni poznavali.Zato je Zlatan odbio da daje intervjue i srece novinare,jer su pisali sto oni hoce,a ne ono sto im se kaze.
Kcerka Sanela imala je sve predispozicije da postane sjajna atleticarka.Bila je na dobrom putu i onda stala.Ja sam karijeru pjevaca zrtvovao zbog Zlatana i nije mi zao.Njegovi uspjesi su i moji.Naravno da sam ponosan na svoje dijete,kao i svaki roditelj.Skupljam sve njegove trofeje,zivim za susrete sa njime,mada se mi rijetko vidjamo,jer je profesionalni zivot takav.Kada dodje u Malmö,vidimo se,popricamo,savjetujem ga.Sada je on svoj covjek,ima svoju porodicu.Promijenio se...
Post je objavljen 19.05.2008. u 16:01 sati.