Žulj ?!?!
Na svaki izlazak sa štakama bi na sebe stavio jaknu. Bila bi tu i potkošulja, pa košulja sa dugim rukavima. Svibanj je već vrlo topao mjesec, pa sam redovno bivao okupan znojem. Bilo mi se teško odreći jakne, jer ima džepova za one sitnice, koje su mi često potrebne pri ruci po osjećaju. Razvijao se tako u meni sukob džepova i znojem mokre odjeće.
Nije dobro biti bez džepova, ali je još gore biti sav mokar i to od znoja, koji ima još i svoj neugodan miris.
I puko sam! Odbacujem jaknu. Oblačim košulju kratkih rukava. Sitnice stavljam u torbu, koju nosim preko ramena i vrata. Osjećam se vrlo ugodno, pogotovo kada se prisjetim ranijih izlazaka. One sitnice mi ustvari nisu niti trebale, već sam izgleda samo mislio kako bi mi mogle zatrebati. Osim toga, nikakav problem nije malo prekopati po torbi.
Radosno grabim štakama. Osjećam i povremeni povjetarac. Kada sam imao jaknu bio sam za njih hendikepiran. Odmorim na klupici, pa nastavim dalje. Dolazim do busa, pa produžavam do naselja gdje trebam platiti za stubišno čišćenje za stan u kojem nisam već godinu dana. Kasnio sam sa plaćanjam dva mjeseca, pa su tamo već ljuti na mene, a i ja sam na sebe. Materijalno sam slab, pa ne mogu baš sve i često ponešto, što se mora, ne mogu.
Dolazim u naselje, kada osjetim neki čudan bol. Kao da sam se ozljedio na laktu lijeve ruke, na mjestu gdje štaka osigurava ruku. Sada je štaka u direktnom dodiru sa laktom, jer nema košulje dugih rukava, a niti jakne. Bol je sve neugodnija i tražim neko odmorište, da bi uopće vidio o čemu se radi.
Nalazim klupice i sjedam. Mičem štaku i probam prstima desne ruke.
Pukao mi žulj na laktu!!! Ama, kud na laktu? Žulj?
Sada sam ljut na sebe. Kako sam samo naivno radosno skinuo jaknu i košulju dugih rukava. Jest da nisam znojan, ali s ovim žuljem kako ću dalje?
Nastavio sam nekako traljavo. Dobro da mi se štaka nije izmakla od pokušaja da ne dodiruje lakat.
Kako je krenulo na loše, nisam nikoga našao za platiti dugove za čišćenje. Što li će misliti o meni, da sam se opet oglušio. Odšepesao sam štakama do kčerke. Ona mi je stavila nekakovu vatu sa flasterom da si zaštitim laktove od štaka.
Obavio sam redovne terapije u domu zdravlja i krenuo na štake kući. Bilo je preriskantno. Zar da sve to još dodatno raskrvarim? Potražio sam pomoć od zeta, da me autom preveze do obitavališta.
Često se čovjeku desi, pri uzimanju lagode, da odabere još teže puteve. Prvo viđenje je tek prvo viđenje. Vrijeme često, i dosta brzo, mijenja situacije.
Opet sam nešto naučio i nešto bolje upoznao sebe.
Prijatelji dragi, ne sudite prebrzo. Život nas mijenja, a naročito situacije u kojima se nalazimo. Pozdravlja vas i voli vaš Mladen sa štaka ...:)
Post je objavljen 30.05.2008. u 15:34 sati.