Pregled posta

Cime smo se bavili u zadnje vrijeme + pasja posla

Inace, osim kvarova na uredajima iz proslog posta je bilo i dobrih stvari u proteklom razdoblju.

Sezona alergija je kod mene krenula punim zamahom - zaklela sam se da me to nece zatvoriti u kucu, svugdje cvjeta i kojekakva peludna smeca lete zrakom - to znaci da bih ja sad trebala provoditi dane u kucnom pritvoru zatvorenih prozora kako su mi savjetovali. Ja odlucno odlucila da se ne dam - izasli smo u setnju, divili se proljecu i prisjelo nam je - naravno !



Poslije ove setnjice sam zavrsila na jacoj dozi antihistamika slineci, kisuci i crvenih ociju ! Al' se ja ne dam ! Sad sam vec kao nova !

Tu se jos smijem ne znajuci sto me ceka u iducih tjedan dana



Savjet lijecnika - poslije svakog izlaska kad dodem doma kompletno tusiranje i pranje kose, sva odjeca na pranje. I psa moram oprati - pas ne kise i ne slini, na svu srecu nema alergiju, ali je hodajuci tepih koji na sebe kupi svasta.



Onda je prije dva tjedna u subotu bila "yard sale" u bazi. Mislim da je to dobar obicaj, kod Amera i inace uvrijezen, a ovdje i nuzno potreban jer kad vojnici dobiju nalog za PCS - permanent change of station ili po nasem - selidbu - onda nemaju puno vremena i moraju se rijesiti svega osim najnuznijih stvari. To je prigoda da kupite godinu, dvije ili maksimalno tri godine stare kucanske aparate, tepihe, namjestaj, pse/macke/hrcke/ptice/kornjace/zmije/kojesta zivo, tu se prodaje djecja odjeca, posude, knjige - a sve sto vam moze pasti na pamet. Cijene su minimalne, cilj je rijesiti se nepotrebnih a jos dobrih stvari s jedne strane, a kupiti povoljno za malu lovu s druge strane.

Mi smo imali dobru kupovinu. Nasli smo transformator od 1600 W koji nam treba za americke uredaje u kuci koji su prilagodeni americkoj struji (110 V ) i platili smo ga 20 usd - u trgovini kosta od 250 pa na vise. Uredaj je star samo godinu dana. Kupili smo par lijepih velikih okvira za slike dolar komad.

I sto je najbolje - dva dobra ulova.

Prvo smo navratili do vrlo starog gospodina na koji je prodavao bakrene posude, knjige, slike i razne druge sitnice. Ja sam se latila knjiga i shvatila da je rijec o veteranu, dosta je bilo vojne literature, tamo su bili razni atlasi iz razdoblja sedamdesetih godina, kompletna Enciklopedija Britannica za samo pedeset dolara, svasta nesto - iz obilja dobrih knjiga izdvojila sam jednu sva sretna i presretna sto sam je nasla











Foto materijal, slike poznatih reportera Timesa koje su obiljezile epohu ! Platila sam je JEDAN DOLAR. Mislim - covjek je toliko trazio, a ja se osjecala poput lopova kad sam je uzela u ruke.

I toliko sam se zagledala u knjigu da bih bila i otisla, ali me Gazda povukao za rukav i tiho rekao - VIDI OVO ...

On zna da je Wassily Kandinski jedan od mojih omiljenih slikara, isti covjek koji je prodavao ove knjige je prodavao i slike samo su bile sa strane - jedna od njih je bila reprint Spitze in Bogen, c.1927 . Cijena - 10 DOLARA !



Odozada je zig galerije i broj reprinta - i cijena od 169 - dojcemaraka, reprint je iz 1992, origigi okvir. Covjek nije imao vise certifikat – ali tko mari. Ovo nije jedno od mojih drazih djela Kandinskog, ali !!! dobili smo ga u bescijenje.

Koga zanima vise o ovom iznimnom umjetniku ima NA OVOM SITEU I OVDJE

Otkrili smo dva dobra mjesta za istrcavanje Maggie. Citam neprestane rasprave o tome kako psi zagaduju tratine i djecja igralista, kako nesavjesni vlasnici ne kupe za njima … Ima toga i tu u Njemackoj, ulice su povremeno pune pasjeg dreka ali se nitko ne uzbuduje i svi uredno pociste ispred svoje kuce jer su ovdje mahom svi veliki pasoljupci.

U americkim facilitiesima je suzivot djecjih igralista i pasa drukcije organiziran.

Svaki blok zgrada ima djecje igraliste u obilju zelenila – u sto boja sareni “drvengrad” s kulama i kojekakvim instalacijama za veranje ( to nisam bas htjela slikati ), predivna igralista s toboganima, pjescanikom, ogradicama za manju djecu, saletlicima i klupama za roditelje, slavinom za pranje ruku …Unutar blokova zgrada usred zelenih povrsina su betonske klupe, stolovi i mjesta za rostilj gdje se ljudi okupljaju vikendima i druze.

Na odredenim razmacima postoje livade - igralista za pse – pasje zone s DOG STATION kosevima i priborom.



Prije nekog vremena smo otkrili pasji park u bazi u Heidelbergu, ogromna livada, predivno mjesto ogradeno cvrstom ogradom i namijenjeno samo psima. Tamo su nam i rekli da ima vise takvih pasjih parkova, dapace, takav pasji park navodno postoji i tu u Mannheimu, samo ima rupu u ogradi koju nikako da poprave pa psi nekad uteknu. Ograda nije cvrsta kao ova na slikama iz Heidelberga pa psi prokopaju i ispod .

Dakle tu se tocno zna gdje se smije i moze voditi pas, nikom ne pada na pamet doci s psom u bilizinu djecjeg igralista. Ako se pas i uneredi putem, ne brinite – to se brzo kupi! Nek vas prijave tri puta za neko bilo kakvo NEPONASANJE gubite benefit stanovanja u bazi - a tamo se ne placaju rezije i imaju se razne druge povlastice. Amerikanci su veliki zivotinjoljupci pa mogu slobodno reci da svaka treca obitelj ima neku vrst ljubimca.

Nekad me nasmije vojna terminologija koju koriste cak i u pasjim obavijestima, poput ove



Ovako izgleda u psecem parku







Maggie i ocerupani skupi pas Gazdinog radnog kolege - od onih golih pasmina koji imaju samo nesto par dlaka kojekuda



Maggie se u nacelu mrzi nuskati, prvo se odmakne par puta, a onda OPASNO rezi – inace se dobro slazu tako dugo sve dok joj mladi gospodin ne zaviri pod repusku.



I inace jako volim kako su pojedine stvari uredene u americkim facilities, kulturu stanovanja i opcenito obitavanja u toj zajednici. Urednost je nesto sto je nacin zivota – trava je uvijek osisana, zgrade ciste, nema smeca okolo, kosevi i kontejneri su na sve strane. Oko pojedinih zgrada je cvijece, neki su napravili umjetnost od toga jer se dijeli mjesecna nagrada za najljepsi vrt/dvoriste.

Primjerice, ovako izgleda zenski toilet u Commisary u Heidelbergu (to je trgovina tipa naseg Konzuma ili Kauflanda sa slicnom ponudom) – kad udete sve ugodno i svjeze mirisi, inace imaju i losion za ruke pored tekuceg sapuna, ali zacudno sad ga nije bilo – valjda potrosen. Imate “zenske potrepstine” i djecje pelene koje mozete dobiti u slucaju frke - besplatno. Slicno je gotovo u svakom toaletu javnih objekata unutar svih facilities.







Glede njihovog obicaja da svukud rado stavljaju obavijesti svake vrste - dobro sam se nasmijala kad sam prvi put usla u restoran gdje se hrani americka vojska. Inace, americka vojska dobro jede – barem ovdje.

Tu je dakle dopusteno ulaziti i nekima od nas civila koji smo pri vojsci (s tim sto mi placamo obrok 4 usd ).
Ocekivala sam nesto poput studentske menze – ali sam bila poprilicno iznenadena kvalitetom obroka. Svugdje cisto kao suza, ukusno uredeno, veliki tv screen, zagrijani tanjuri, osoblje u besprijekorno cistim uniformama i s pokrivenom kosom, hrana jako dobra i iznenadujuce raznovrsna, veliki salad bar, dvije vrste juhe, dvije vrste mesa + riba petkom, obavezno prilog od kuhanog povrca, tijesto na sto nacina, hrpa prijesnog, ukiseljenog I kuhanog povrca raznih vrsta I nekakvo zrnevlje za vegetarijanski meni ( nisu svi ameri debeli izjelice prehrambenog smeca ), par vrsta umaka i sireva, nekoliko vrsta svjezeg voca i kompota, sokova i mlijeka. I uvijek barem cetiri vrste deserta. Za dorucak i brunch je moguce jesti jaja, przene naribane krumpirice, sunku, Chinese rolls, kobasice, umake, svjeze pecena peciva I biscuits, marmalade I dzemove, vocne jogurte, griz, musle, palacinke …

Mozete jesti koliko god zelite, uzimati vise puta i sto god hocete – ALI ne i vise jaja nego sto vojska smatra da je dobro za vas.

Tamo nadoh obavijest u tipicno military maniru

Personel are authorized only two eggs

Jos malo obavijesti, ovaj put iz toaleta



I jedna obavijest koja me je pomalo rastuzila, nisam se sjetila uslikati, ali voljela bih da jesam - ovaj vikend na oglasnim plocama i velikom transparentu na ogradi oglasava se glavna nagrada BINGA za taj vikend - dobitnik ima besplatni schoolarship - stipendiju za skolovanje na koledzu ili univerzitetu po izboru...

U PX-u u bazi u Ramsteinu smo prije dva tjedna sreli Hrvaticu - pripadnicu jedinice HV koja je tu na obuci i razmjeni, mlada cura je iz Broda pa smo se lijepo napricale. O jednom od proslih turnusa hrvatskih vojnika koji su tu bili istim poslom sam donijela vijest u postu prosle godine.

A za Majcin dan sam dobila od supruga ruzicu u ovoj cudnovatoj vazi … bas me raznjezio, nisam ocekivala.





Protekli vikend smo imali belaja s Maggie – dobila je u petak cjepivo. Nikad nije do sad imala nikakvu reakciju. Bila je neobicno mirna i nisam je mogla nikako prihvatiti u ruke, kako god bih je dotakla cvilila je. Pak sam nazvala veterinaricu na mobitel – kaze to je uobicajena reakcija s cjepivom od tog proizvodaca i samo na nekim psima #”$&($&#%””$”%#$% ali da je cjepivo kvalitetnije. OK onda… valjda je nas cuko jedan od tih. Otkad smo imali zdravstvenih problema s njom pusemo i na hladno. Samo je lezala sklupcana u svom kreveticu i uglavnom spavala.



Proveli smo subotu u promatranju – zacudno, jela je sasvim normalno samo je kunjala. U nedjelju je vec sve bilo u redu pa smo odahnuli. Malena je to i krhka zivotinjica i naucili smo da je moramo njegovati i paziti. Odnedavna ima obicaj donositi igracke u svoj krevetic da s njima prespava. Ove koje vidite na slici su najomiljenije i najcesce preko noci s njom.



Uspjela sam je natoviti na 4,8 kg sto je jako dobro, bila je jako mrsava nakon teske bolesti i dosla na 4 kilograma, sve koscice su joj jadnoj strsale na tom malom tjelescu. Onda smo promijenili meni – jede dva puta dnevno, za svaki obrok dobije dvije velike zlice fat free kravljeg sira i kuhani mali pileci batak ili nadbatak pomijesano zajedno sa svojom suhom Royal Canin fat free dijetalnom hranom, ponekad kuhanu mrkvicu kad i mi imamo za rucak – to se pokazalo kao dobar recept i od kad je time hranimo dobiva na tezini.

I tako, to bi bio report sto ima kod nas … Iduce nedjelje krecimo stan, Gazda se nije uopce otimao kad sam mu najavila – u ponedjeljak mu je praznik pa ima produzeni vikend. A onda tjedan nakon toga dolazi kcera zvjera u goste na tjedan dana – jedva cekamo .

Ostajte u dobru...

Post je objavljen 19.05.2008. u 15:30 sati.