Igrom slucaja,proslog su se petka sva tri nasa vjerska poglavara ko zna koji put oglasila svojim politickim komentarima.U hutbi koju je odrzao u Sultan Sulejmanovoj dzamiji u Blagaju,reis Mustafa Ceric je upozorio silne i mocne na grijeh zuluma,i zalozio se za neprekidnu borbu za istinu i pravdu,preporucivsi muslimanima sto vise sabura,"kako bismo prezivjeli ovu galamu oko nas,koja nastoji ugasiti nas glas,koja nas zeli poniziti i baciti u ocaj".Ko to dize tako strasnu galamu i ko su zulumcari,stvar je nagadjanja.
Susret sa ambasadorima zemalja EU u Sarajevu nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljic iskoristio je da se medjunarodnim faktorima jos jednom pozali na neravnopravan polozaj ovdasnjih Hrvata.Uporedivsi BiH sa tronoscem,kardinal je rekao da kad se jedna njegova noga klima,klima se cijeli tronozac.A noga koja se vec odavno klima,ugrozavajuci stabilnost i buducnost zemlje,simbolizira hrvatski narod.
Ocito uzrujan tvrdoglavim,a reklo bi se i politicki stetnim protivljenjem Harisa Silajdzica ratifikaciji osnovnog ugovora izmedju drzave i Srpske pravoslavne crkve,vladika Nikolaj je udario teskim maljem.On je u Sarajevu,gdje je razgovarao s nekolicinom politicara iz Republike Srpske,izjavio novinarima kako predsjedavajuci drzavnog predsjednistva"radi protiv volje srpskog naroda,mira i dobre volje u BiH".
I sve to u jednom te istom danu.
Proslo je vise od 12 godina od zavrsetka rata,a ucestalost ovakvih i slicnih jadikovki vrhovnih autoriteta triju vjerskih zajednica nimalo se ne smanjuje.Njihova obracanja vjernicima cesto su zacinjena jakim politickim zacinima.To je postalo neka vrsta ovisnosti-politika kao privlacno dodatno zanimanje,pa reis Ceric nema konkurencije medju danasnjim bosnjackim liderima.Nije tajna da vjerske institucije,valjda na osnovu nekih podrumskih ugovora,djeluju kao servis vladajucih nacionalnih stranaka,pa htjele to ili ne,snose odgovornost za posljedice takvog angazmana.Sloboda vjere je jedno od najznacajnijih ljudskih prava,ali je njena zloupotreba evidentna.Kako inace objasniti vjersku netrpeljivost,ponekad na granici mrznje?Altruisticke poruke vrhovnih vjerskih autoriteta,koje bi trebalo da podstaknu opce pomirenje,nisu dale neki narociti rezultat.Podozrivost dolazi do izrazaja i tamo gdje bi se to najmanje ocekivalo-medju clanovima Medjureligijskog vijeca.
Ko koga tu kontrolise i ko je od koga zloupotrijebljen-vjerski vrhovi od nacionalistickih politickih elita ili obrnuto-stvar je koja zavisi od slucaja do slucaja.Valjda svako radi svoj posao.Bilo kako bilo,zakljucak koji se moze izvesti prilicno je sumoran.Ako su,naime,i Bosnjaci,i Hrvati,i Srbi frustrirani i sobom i jedni drugima,onda je ovo pakao,pa nas ukupno stanje dovodi do starog,ali vjecito aktuelnog pitanja,koje je kao naslov jednog svog romana upotrijebio ruski pisac i demokrata Nikolaj Cernisevski:Sta da se radi?Sila Boga ne moli,pa nam je ovih dana americki ambasador porucio da na promjenu dejtonskog uredjenja zemlje,glavnog izvora politickih i etnickih trvenja,ne racunamo.Nakon uzasnog rata,u BiH vise niko nikome ne vjeruje.Mnogi misle da put do pomirenja vodi preko istine i pravde-pojmova koje je cak i jedan Haski tribunal uciniuo maglovitim i relativnim.
Originalnu ideju nudi slovenacki filozof Slavoj Zizek(59),koji na Zapadu ima status"najuticajnijeg evropskog kulturologa danasnjice"i"jednog od najvecih savremenih mislilaca".Zizek kaze:"ZNATE LI STA JE PO MOME MISLJENJU PRVI KORAK KA POMIRENJU?MORAMO SI PRIZNATI DA SE MEDJUSOBNO NE PODNOSIMO.
PRIZNAJMO DA SE MRZIMO!AKO TO BUDEMO MOGLI RECI,A DA SE MEDJUSOBNO NE MASAKRIRAMO, ONDA SMO VEC NA DOBITKU.U BALKANSKIM ZEMLJAMA MORAMO SE PONASATI KAO U NOGOMETNOJ MOMCADI.NI U VELIKIM TIMOVIMA IGRACI SE NE VOLE,PONEKAD SE CAK I MRZE,ALI IGRAJU ZAJEDNO I POKUSAVAJU ZAJEDNO POBIJEDITI".
Mozda vrijedi probati.
("Oslobodjenje")
Post je objavljen 19.05.2008. u 14:02 sati.