Marketing
Kako smo se obogatili
Kunst Soldaat
Čekali jednom davno Dada i Erik Dadinog dečka na Glavnom kolodvoru.
U to je doba Dada cugala ko smuk i izgledala je baš strašno.
Na peronu im priđe Ciganka* prosjakinja.
"Udijelite-deder nešto meni sirotinji", veli profesionalka, "imam djecu, sitnu djecu-dječicu, nisu jeli od prekjučer..."
"Nemamo", odgovoriše naši junaci tvrda srca.
"Dajdera koju paru", ne odustaje Ciganka, "Ženit će te iduće godine", obraća se Dadi i kima glavom na Erika, "Djecu ćete naroditi, sina najstarijega će u vojsku da ti zovu..."
"Ajd' ne gnjavi", odgovara Dada u maestralnom kurcu i bez vračare i njene čarobne kugle.
Vidi Ciganka da tu vajde nema, a nešto joj danas ionako ne ide pa se razljutila.
"Eh, šta si ružna...", izbečila oči na otečenu i raščupanu Dadu koja se tog jutra jedva otrijeznila, a ne sjeća se ni gdje, kada i s kim se prethodno napila.
"Fuj! Baš si ružna!", nastavlja osvetoljubivo prosjakinja. "Ružna, masna i debela!"
"Al' sam bogata!", hladnokrvo otpuhne dim iz cigaršpica mamurna bogatašica.
Do dana današnjeg uplaćujemo tantijeme na Dadin račun kadgod se prigodničarski obogatimo.
Tako se obogatila i Dada.
* Najte me jebat s Romkinjom i političkom korektnošću, ovo je priča.
Post je objavljen 19.05.2008. u 12:34 sati.