Marketing
Mirna, priča za Necutako (2. dio)
Bouguereau-The_Wave
Zakoračila je u more, nesvjesna pogleda koji ju je pratio ….
...
More je bilo toplo, toplije od Mirnina tijela i zagrlilo ju je, poput ljubavnika.
Mirna se prepustila tom zagrljaju u kojem su nestajala sjećanja, gubila se misao. Plutala je zatvorenih očiju osjećajući kako joj se tijelo spaja s nebom, zalaskom sunca i morem koje se pod njom zibalo.
A onda su je čvrste ruke zgrabile i odvukle u plićinu.
Činilo joj se da je ljubi moćni Posejdon pa mu je, ne razmišljajući, ne otvarajući oči, uzvratila zagrljaj. Moćna ju je plima preplavila, tijelo joj se izvilo u luk, vrisnula je od užitka, penjući se, opet i opet, na vrhunac vala. Val se uobličio u mišićavo muško tijelo, voda se pretvorila u oganj a Mirna je u tom ognju plivala poput salamandra.
Shvatila je što je propustila prepuštajući Vatroslavu da odluči umjesto nje, da odluči za nju. Pomislila je kako joj je more poklonilo ovaj trenutak, oživjelo visokog tamnokosog dječaka, pretvorilo ga u muškarca, darujući i njemu i njoj ono što im je život uskratio.
…
Kad je sutradan u ranu zoru ustala, Mirna je na pragu našla cvijet oleandra i ceduljicu:
Čekaj me na stijeni, iznad onog žala, u sumrak …
Stipe
Pomislila je: Neću otići ... zgužvala ceduljicu i zajedno s cvijetom bacila je u smeće.
Nebo je bilo crveno a more nemirno toga predvečerja kad se Stipe pojavio na ugovorenom mjestu, visok, preplanuo, s tetovažom na mišici, širokog osmjeha koji je otkrivao bijele zube.
Iako je jutros odlučila da neće, Mirna je ipak došla, mislila je kako mu duguje obašnjenje. Dok joj je prilazio, gledala je to tijelo koje je ljubila prošle večeri i pitala se kako je moguće da joj je danas tako tuđe, tako strano. I pomislila kako su mu očnjaci oštri poput vučjih.
Znao sam da ćeš doći ... rekao je likujući.
Hajde sa mnom, ukrcat ćemo se na moju jahtu, ljeto je pred nama, pokazat ću ti cijeli Mediteran ...
A najesen ... zaboravi ovu vukojebinu, čeka te stan u Zagrebu, kartica bez limita, provod bez kraja … uz samo jedan uvjet – da ja budem jedini, da budeš samo moja …
Nije da se hvalim, imao sam žena kol'ko sam htio, no ni jedna se ne može mjeriti s tobom. A tko bi to pomislio, takva mrvica, pa još učiteljica … he he he … Smotala si me oko malog prsta, k'o đaka-prvaka ... Lud sam za tobom, mala ...
Da mi je netko ovo rekao dan prije nasmijao bih mu se u lice, il' bih mu razbio zube …
Osmijeh mu je nestao s lica kad mu je rekla da ne ide s njim. Očnjake je zabio u donju usnu, oči su mu ljutito sjevnule:
Misliš da se možeš igrati sa mnom.
Misliš da meni možeš reći da … pa se onda predomisliti.
Nadvio se nad nju, prijeteći. Glava joj je jedva dosizala do njegova ramena pa je morala podići pogled.
Jučer sam rekla da. Rekla sam da jednom trenutku. Ti si se, slučajno, zatekao u tom trenutku, samo si posudio svoje tijelo ... nekomu drugom ... žao mi je ... no, trenutak je prošao, zaboravi ga ... zaboravimo oboje, pa krenimo svako svojim putem … rekla mu je mirno.
Nikuda ti ne ideš, svi tvoji putevi su pod mojom kontrolom.
Od danas sam ja tvoj put i tvoj putokaz ... Ja sam tvoj Bog i batina …
Zaključat ću te, ako treba, slomit ću te k'o trščicu ako mi se budeš opirala ...
Nećeš ti misliti na nekog drugog dok te ja ...
…
Ruke i noge bile su joj sputane, a uzica joj se duboko zarezala u zapešća i nožne članke. Ležala je na velikom krevetu, na svilenom štepanom pokrivaču, a krevet se pod njom njihao. Stijenke kabine bile su od tamnog drveta a kroz okrugli prozorčić zavirivao je mjesec.
Cijelo ju je tijelo boljelo od Stipinih ugriza, a pod polomljenim noktima crvenjela se skorena krv. Što se više opirala to je on više uživao.
Reci sad da si mislila na drugoga .... reci ako možeš ... ... rekao joj je.
No jedno ti moram priznati, borila si se k'o tigrica ...Morat ću staviti rešetke na prozore, kad stignemo tamo kud' te vodim …
Ne brini, bit će to zlatne rešetke, moja tigrice, a ja ću uživati, kroteći te …
Kad se samo sjetim da sam pomislio kako si mirna i krotka kad sam te prvi put vidio … he he he …
…
završetak 1
Kad se ponovo osvijestila, otkotrljala se s kreveta i sputanih ruku i nogu dopuzala do stepenica koje su vodile na palubu. Sjela je na prvu stepenicu, oduprla se nogama i podigla na sljedeću, pa na sljedeću …
Na palubi je ležao Stipe. Hrkao je a do njega je stajala gotovo prazna boca viskija. Jahta je bila usidrena, no obala nije bila na vidiku. More se bljeskalo, neobičan crven mjesec obasjavao je glatku pučinu. Mirna je uzalud pokušavala raskinuti ili olabaviti veze na rukama i nogama. Tada je sputanim rukama uhvatila bocu i udarila njome o metalni rub stepenica koje su vodile u potpalublje. Na trenutak je pomislila da će zvuk razbijena stakla probuditi Stipu, no on je nastavio hrkati.
Zapešća su joj krvarila. Ipak, uspjela je presjeći veze na rukama, a potom i na nogama. Spustila se u more niz bok jahte bojeći se da bi pljusak skoka odao njezin bijeg.
Zaplivala je, ne znajući pliva li prema obali ili prema pučini.
To joj više i nije bilo bitno.
Znala je samo – više nikada neće dozvoliti da bude ulovljena u bilo čiju mrežu.
... ili završetak 2
Kad je Stipe ponovo sišao u potpalublje, Mirna je ležala na krevetu, ovlaš omotana svilenom plahtom. Izgledalo je kao da spava. Svilena joj je plahta spuznula s oblih i čvrstih grudiju, kovrčava joj se kosa rasula po jastuku, duge trepavice bacale su nježnu sjenku na rumene obraze.
Stipe se začudio, prije dva sata Mirna je izgledala poput slomljene lutke a sad je blistala kao da je izišla iz kozmetičkog salona. Začudio se kako je uspjela razvezati spone kojima joj je sputao ruke i noge, a kad se nagnuo nad nju primijetio je da se uspjela i otuširati, počeljati, našminkati i namirisati. Kabina u koju ju je zatočio bila je povezana s malom kupaonicom, a u kupaonski je ormarić bio pun birane kozmetike koja je ostala od zadnje Stipine gošće koja nije zadovoljila njegove prohtjeve pa ju je iskrcao ne dozvolivši joj da ponese čak ni svoje stvari.
Stipe je osjetio kako mu uzbuđenje raste, pomislio je kako se Mirna predomislila, kako se uredila za njega.
Osjetila je pravo muško, osladilo joj se ... likovao je, ne primjećujući Mirnin pogled ispod spuštenih trepavica ...
... ne primjećujući oštre šiljate škarice koje je stiskala u šaci ...
Necutako, nadam se da će škarice poslužiti umjesto očnjaka ... hihihih
photo by flickr
Dodatak: Vrt i macani ...
Đuro i Pero: Trke, utrke ...
Post je objavljen 20.05.2008. u 00:01 sati.