znate kad izgubite ono najvaznije na svijetu,osobu koju volite i za koju bi dali sve...tek onda shvatite neke stvari...jednostavno nije islo...malo je tesko prilagodit se ali uspjet cu ja...sada imam puno stvari koje mogu raditi,zaokupit si misli da zaboravim...prijateljstvo...njega se najvise bojim...sto su i kako cu???izgubljena sam ...zbunjena....trazim nemoguce volim ono sto moje vise nije...suze idu same id sebe,jer patim...tesko je zaboraviti voljenu osobu...kako cu kad ga ugledam...prijatelji nakon svega...jako tesko povjerovat u to...valjda ce uspjeti...dolazi ljeto...ave je to lijepo a hoce li tako biti??
Mrzim te toliko koliko te volim...pljujem po tebi a tako te volim ljubiti....naredujem ti a ujedino te molim...nema te a volim te...ali izgubit te necu....
Zao mi je...nitko nije kriv...tako je valjda trebalo biti...da je ova prica prije zavrsila,bilo bi drugacije....di su lipi dani....zmirim i putujem...pricam a ne razumijem....jedva cekam otic na fakultet...malo promjeniti sredinu...sve se moze...iako bi bilo za ocekiivat da odustanem zbog njega...ali necu... zelim tamo ici...zivjeti...biti...u zagrebu mi vise nije tako zabavno...nije mi fora izlaziti jer sve mi je poznato...sve znam...zelim nesto novo u zivotu...nesto se samnom dogada ,ali nisam sigurna sto...posebna sam...sto mi znaci vezati se za drugog ako volim njega...da budem s drugim kako bih ga zaboravila...nemoguce...tesko znam...ali kako ce vrijeme odmicati znam da ce se sve promjeniti da ce sve biti drugacije....da cu manje misliti na sve...drago mi je sta sam ga upoznala...jer je drag i pametan decko...a nadam se da cu se s vremenom i ja opametiti...znam da cu kasnije shvatiti sve...kako je ono jos jeda moja mladenacka ljubav koja je dosla i otisla...jer ak nam je sudeno bit cemo zajedno ako ne ostat ce samo prijateljstvo...vjecno nadam se....nista nijej dugotrajno pa tako ni ovo...sa suznim ocima priznajem ali nazalost tako je....eto jos jedan post u nizu kod mene....pusa svima...
Post je objavljen 19.05.2008. u 09:14 sati.