Je li (hrvatska) "djevojka sa sela" skončala u (balkanskoj) "javnoj kući"?
Je li Severina još uvijek cura fina? Što je ostalo od nekadašnje ikone nogometnih navijača i nacionalnog ponosa – "djevojke sa sela"? Kakva se to duhovna pretvorba dogodila da je "Seve nacionale" dogurala do "ševe internacionale" jer je "snimila album za Vojvodinu, Slavoniju, Srbiju, Bosnu i Tursku"? Itd...
Ta i slična pitanja čine se potpuno suvišna i promašena nakon Sevina famoznog porno-uratka, koji je po nekima prijelomnica u njezinoj karijeri. Međutim, upućeniji u svijet duhova možda bi činjenicu objasnili fenomenom da je taj sablažnjivi čin nekoć popularne i omiljene pjevačice, kojom su se oduševljavala čak i nevina dječica u vrtićima, samo posljedica prethodnog jedinstvenog "susreta" sa zloduhom bluda...
Po izlasku njezina albuma prošloga tjedna, nazvala me novinarka jednoga dnevnog lista i pitala kako bih komentirao Severinin album i pjesmu "Zdravo Marijo". Budući da sam toga dana bio na putu i poslije na jednom crkvenom slavlju, još nisam bio stigao pročitati novine koje su prenijele stihove te pjesme pa sam zamolio novinarku da mi ih izrecitira. Čim sam ih čuo bilo mi je jasno da je to "čisto", tj. prljavo zlorabljenje katoličke molitve u estradne svrhe i to na razini blasfemije, jer sadrži i reklamiranje prostitucije odnosno razvratnog i promiskuitetnog stila života.
Novinarka je nakon toga istaknula Severininu izjavu da joj je do 18. godine nad glavom visjela slika Gospe Sinjske. Ja sam upitao: "A što je bilo poslije toga? Pa nije valjda prodala dušu vragu?" Jasno – sutradan je na naslovnici toga lista preko cijele stranice osvanuo naslov: Don Kaćunko napao pjevačicu: Seve prodala dušu vragu! – svećenik zgrožen stihovima s novog Severinina albuma.
Doista sam bio zgrožen. Poslije sam o tome razmišljao: budući da je ta njezina pjesma – a nažalost nije prva takva – svojevrstan "koktel" alkohola, droge i nemorala, može se reći čak da je riječ o seksualnoj magiji, što nije rijetkost na estradi. Najmračniji primjer za to u globalnim je razmjerima famozna – Madonna. Naravno, ima izvođača koji toga uopće nisu ni svjesni (posebno mlade naivne pjevačice, željne brzog uspjeha), ali lukavi manageri i bossovi u to su dobro upućeni i olako love žrtve, poglavito u publici koja sve sadržaje tzv. kulture slobodnog vremena konzumira "s viškom hormona" i "s mozgom na paši".
Severinina izjava da sam "budaletina i redikul" nije me uopće iznenadila, jer je zapravo potpuno u skladu s njezinim prethodnim životom. Njezine riječi, posebno ton kojim je nastupila, znak su da sam u pravu, tj. da sam rekao čistu istinu koju ona ne želi čuti – jer istina boli.
Međutim, dodatan je problem što njezine uvrede kojima me je "počastila" nažalost uopće nisu u skladu s javnom i popularnom osobom koja se predstavlja kao katolkinja. Zato njezino opravdanje nema veze ni s vjerom ni s logikom. Prvo, pravi katolik se nikad ne ophodi prema svećeniku s uvredama, čak ni kad je pastir to možda zaslužio, a k tome svaki razuman čovjek dobro razlikuje kritiku od pljuvanja.
Drugo, nijedan uravnotežen pacijent odnosno bolesnik neće svojeg liječnika proglasiti ludim nakon što mu je priopćio dijagnozu, nego će doktoru biti zahvalan što mu pomaže na putu do ozdravljenja, poglavito ako mu je preporučio neki lijek.
Nažalost, Severina je pokazala drukčiju logiku. A slika te antilogike očituje se i u blasfemnom omotu njezina albuma s Marijinim imenom, koji pjevačicu prikazuje kao antidjevicu. U to se potpuno uklapa i njezina izjava da bi mi "rado oprala noge i obrisala ih svojom kosom samo da sam malo zgodniji". Očito je, psihologija bi to bolje objasnila, da ona nesvjesno u duši osjeća dubinu svojega moralnog pada i određeno grizodušje te želju za promjenom života. Ali, s druge strane, zbog već otupjele savjesti njoj je bliži "zgodni" Isus iz "Da Vincijeva koda" (u kojega je Marija Magdalena zaljubljena) nego božanski Učitelj iz Novoga zavjeta koji raskajanoj grješnici oprašta grijehe.
Na kraju, ako je Sevi doista do 18. godine visjela nad glavom slika Gospe Sinjske, zašto se pjevačica sada toliko trudi da o sebi ostavi potpuno suprotnu sliku. Bojim se da ona već debelo pokazuje sindrom tzv. Evine štikle odnosno visok stupanj zavedene oholosti koji je očitovala Eva, podigavši se znatiželjno na prste nakon što je od Zmije čula da će biti kao bog! Zato Severinu može spasiti samo obraćenje, a ja se iskreno molim na tu nakanu. Ili neka je Gospodin na neki drugi prikladan način spriječi da više ne zavodi nevine duše.
Jasno, to se odnosi i na mnoge druge zavodnike i širitelje negativnih poruka. Jer nije Seve na estradnoj pozornici jedina takva. Nabrojit ću samo neke refrene koji su mrak:
"Otvor' ženo kapiju, man' se očenaša...!"
"Neka je šarala sa svima nama... voljela je samo mene...!"
"Nemoj se udavati...!"
"I kad me varaš s tobom lipo mi je...!"
"Tek je 12 sati, zavedi me da ne bude nam dosadno, ona neće znati da smo bili zajedno!"
"Sve je lako kad si mlad... baš te briga s kim ćeš leći!"
"Idem tamo gdje je sve po mom...!"
Itd... – ima ih "mali milijun"! Cijela knjiga mogla bi se napisati o porukama estrade – industrije zabave, tj. kulture slobodnog vremena, koja je, nažalost, u velikom dijelu "čista" cloaca maxima mundi, tj. globalna septička jama!
Teško je reći kako će završiti najnovije "balkanalije" nekoć naše Seve koja je postala Cebe (ili Ceka), kako bi rekao Robert Pauletić. Hoće li sva ova medijska prašina biti "samo dobra reklama" – kako se neki naivno nadaju – ili će biti "posljednji čavao u lijes njezine karijere" – kako mi je ozbiljno čestitao jedan prijatelj sms-porukom? Doista, bez milosnog Božjeg zahvata može se doista lako dogoditi tragičan kraj jedne tužne priče o pepeljugi koja je postala žaba s crnom vjenčanicom. Odnosno, još jedan primjer ruševine kuće građene na estradnom pijesku. No o tome sigurno neće pisati ženski magazini, jer promašeni životi ne spadaju u lažni glamur kojim se šire opsjene i obmanjuje priproste i isprazne duše koje vlastitu duhovnu pustoš nadomještaju ispraznošću tuđih "uspjelih života".
Naravno, zazivanje Božjeg (ili nekog drugog) zahvata u život onih koji mnoge zavode i sablažnjavaju može nekome zvučati vrlo grubo, ali zar nije i u medicini poznato da nekad samo amputacija spašava život. Uostalom i Isus je (u Evanđelju po Mateju 18,6-9) najozbiljnije na to upozorio:
"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.
Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao čovjeku po kom dolazi sablazan. Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni. I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život ući, nego s oba oka biti bačen u pakao ognjeni."
Jasno, pitanje je može li taj poziv čuti pa "stisnuti kočnicu" čovjek kojemu "estradni vrag" više od deset godina viče u uho: "Gas, gas!"
Zato – Bože, smiluj se!
Post je objavljen 19.05.2008. u 01:24 sati.