Sjedim u mraku sobe
jer ti si me ostavio samu,
samu, bez ikoga...
I pitam se hoćeš li se ikada vratiti
i shvatiti da si pogriješio
vratiti mi sreću
jer bez tebe moja ljubavi
ja nikada sretna biti neću.
Prošao je mjesec,
Proći će još dva,
a svaki mjesec bez tebe
sve teže živjeti je.
Molim Boga da mi te vrati
da opet počnem disati
jer moj život bez tebe
nema smisla živjeti..
Sve svoje pjesme ja pišem o Tebi
U njima srce cijelo Ti dajem
Svakoga dana na novo se kajem
Što nisam vjerovala sama sebi...
Makar neki stihovi puni su sreće
Duša mi pati zato što te voli
Moje jadno srce puno je boli...
Zar stvarno ne vidiš koliko Te volim
Ne postoji ništa što Ti ne bih dala
Za tvoju ljubav i pred smrti bih pala...
Post je objavljen 18.05.2008. u 21:56 sati.