Pregled posta

Gdje smo fulali

Generalni odgovor glede pitanja da li smo gotovi sa gradnjom je definitivno ne. No završili smo sve potrebno za useljenje i uselili smo se. Zapravo unutra i nema ništa više za obaviti, osim recimo tavnski prostor kad na njega dođe vrijeme. Ali jedan veliki dio koji nas čeka je uređenje okoliša, izrada ograde, parkirališnih mjesta, rezervoar i sve ostalo potrebno za prikupljanje i korištenje kišnice. Od sitnica su nam ostale samo još lajsne na prijelazu parketa i pločica, nedostatak kojih se uopće ne primjeti.

Wc (sa tuš kadom)

Pogriješili smo što nismo stavili pločice do plafona. Estetski ne izleda ništa posebno, a realno u tijeku tuširanja (osobito po zimi) oslobodi se dosta vlage i definitivno je bolje da vlaga nema kontakt sa žbukom nego sa pločicama. Nisu se pojavili nikakvi problemi sa gljivicama ili nešto slično, no gledajući unazad bolje da to nismo tako izveli.

Utičnica za struju je stavljena na nekih metar i pol, prema nekim standardima, no sada nam zauzima zanimljivi prostor za zidni ormarić odnosno spriječava da se smjesti veći na tom mjestu. U neku ruku standard ima smisla ako bi govorili o nekavoj vlagi koja se diže po zidu ili neki nivo gdje je veća vjerojatnost prskanja od npr. špine, no osim toga samo smeta. Po meni bi jednaku ulogu imala na nekoj visini od 90 cm, iza mašine za pranje veša ili sušilice. Ovako je spojen produžni na nju, na koji se spajaju mašine. Jedan način rješavanja problema utičnice će biti postavljanje ormarića preko utičnice, sa pravljenjem rupe u pozadini te provlačenjem kabela. No moglo je biti i bez toga.

Struja u wc-u (utičnica i lampa) ima svoj vanjski prekidač i u neku ruku je mala sitna gnjavažica. Ništa specijalno, no pitam se kakav je to standard koji osigurava prekidanje struje ručnom sklopkom kao neka prevencija da nekako struja sa utičnice ne ubije čovjeka, a recimo ništa ne sprečava da se to dogodi sa struje sa bojlera i grijalice (bez obzira što svaka ima svoju skopku) i postoji velika vjerojatnost da rade kada se netko tušira. Zar nismo zbog sigurnosti i stavljali fidovu sklopku, ako negdje struja zaluta da ne bi poginuli. Ono tipa siguran sam u wc-u dok obavljam nuždu na wc školjci, jer su sve sklopke ugašene, a malo manje sam siguran dok se tuširam i puštam vodu po sebi. Najveći problem je slučajno gašenje prekidača dok radi perilica ili sušilica novije generacije koje nemaju mehaničke faze rada, pa premda bi trebale nakon power failure problema nastaviti po planu ipak to ne bude baš tako.

Ugadbena kutija za roletne u toaletnom prostoru ima drveni dio, bez obzira što je prozor kombinacija pvc i aluminija. Zapravo tek po korištenju sam primjetio to kao nekakav propust Internorm dizajna. Naime pristup unutrašnjem dijelu ugradbene kutije za roletne je preko nekakve drveno-vlaknaste daske. Bez obzira što je ona vjerojatno natopljena nekakvim anifungicidnim sredstvom i što se treba prefarbati, zar nije blentavo da nemaju u ponudi ugradbene kutije za roletne sa pvc plohom baš za prostor sa velikom količinom vlage. Osbito što je i profil osnovnog prozora od pvc-aluminij kombinacije (radi se o prozorima u wc-u i kupatilu).

Svijetle pločice na podu su definitivni promašaj, osobito tamo gdje se nalazi perilica i sušilica. Vrlo brzo se vide dlake, grudice odjeće, ostatci sa filtera sušilica i sl. te zahtjeva češće održavanje bez nekakvog higijenskog razloga. Također bijele pločice nisu nikada pravo bijele pločice. Dok ju gledaš samu, sve pet, no kada ju staviš pored bijelo okrečenog zida, postanu svijetlo sive.

Vlage ima dosta i mora se stalno provjetravati prostor. Ono što smo na neki način fulali je što nismo ugradili nekakav oblik ventiliranja wc-a i kupatila, bez obzira što posjeduju prozor, jer nekako ti je teško ostaviti prozor otvoren, a grijanje upaljeno. Osobito kada par puta zaboraviš na to i griješ Šijanu. Određeni nedostatak odvojene ventilacije bi definitivno bio konstantni izvor hladnog zraka i povećana potrošnja na grijanje toaletnog prostora. Možda bi u takvim okolnostima grijanje i bilo potpuno neefikasno. Nemam pojma. Možda postoje i ventilacije toaletnog prostora, sa nizom brana na zatvaranje, pa ne predstavljaju nekakav hladnim most.

Hodnik

Ulazni hodnik ima zapravo jedna ulazna vrata i četri sobna za pristup raznim prostorima. Jedini sitni nedostatak koji smo napravili je po meni što nismo ugradili još dva prekidača za centralno svjetlo. Ono tipa četri izmjenična prakidača za isto svjetlo. Možda je to stvar navike, no neki put mi ruka krene na krivo mjesto prema prekidaču za svjetlo, bez obzira što su u biti oba smještena na prava mjesta (rasvjetno mjesto sa dva prekidača). Vjerojatno bi malo previše dominirali u tom prostoru i zauzeli mjesto (nekom ormaru ili ogledalu), no mislim da bi bilo praktično.

Kuhinja

Apsolutni najveći promašaj koji smo napravili u gradnji kuće je ugradnja zajedničke cijevi ventilacije dva kata za napu. Naime snaga same nape je tolika da progura miris iz jedne kuhinje u kuhinju drugog stana na drugoj etaži, bilo da je gornja ili doljnja. Neovisno o otvoru na krovu. Potpuni građevinsko-instalaterski promašaj. Nemojte to nikada raditi. Ili provedite dvije odvojene ventilacije na krov ili probijte ventilaciju kroz zid (ne baš korektno da netko na susjednom prozoru miriše što netko kuha, no manje zlo) ili nemojte raditi ventilaciju. srećom sami smo zidali, a tavanski prostor je netaknut pa nije bilo druge nego uzeti štemalicu u ruke i izvesti novu rupu za odvojenu ventilaciju sa drugog kata. Sve je lijepo povezano i zakrpano. Sretni splet okolnosti je bio da je baš taj zid na koji se naslanja napa u doljnjim etažama vanjski zid građen 30 cm ciglom, a na tavanu je to unutarnji zid od 20 cm, pa se bušenje moglo izvesti prilično elegantno bez posebne radikalne intervencije u prostor i u konačnici se ništa neće zamjetiti.

Druga sitno pogriješena stvar u kuhinji je možda za nijansu prevelik stol u odnosu na predviđeni prostor. Daleko da je praktično došao kada nas je bilo mislim 12-13 na jednom ručku, no ipak je mogao recimo biti 20 cm manji.

Također trebali smo ozbiljnije od početka dizajniranja kuhinje smjestiti mikrovalnu pečnicu. Nismo je prije imali i nismo neki posebni značaj posvetili njoj i sada je našla mjesto iznad pečnice, a možda se mogla negdje drugdje smjestiti.

Dnevni boravak

Internet utičnice na svakom zidu bi definitivno dobro došle. Bez obzira na sve prisutan i brzi wireless, žica je ipak žica. Da ne kažem da danas svaka matična ploča ima ethernet adapter, a za wireless adapter treba dokupiti karticu. Također možda ne bi bilo loše da smo ostavili bužire za nekakav više-zvučnički sustav. Ne toliko da patimo za puno zvučnika (koji po su meni vizualno prilična smetnja), koliko bi bilo praktično slušati muziku ili radio (free to air i internet streaming) preko HTPC računala, a da je televizija ugašena. Ovako razmišljam o nabavki nekakvog 5+1 zvučničkog rješenja, gdje zadnja dva zvučnika bežično komuniciraju sa centralnom jedinicom. No brzo se pokazalo da izbor i nije neki, a da ima to svoju cijenu.

Kupatilo

U biti radi se o greški arhitektice, a ne nas. Naš propust je što to nismo prepoznali odmah, premda je u biti na sitni nedostatak. Naime centralno mjesto na jednoj strani kupatila ima wc školjka, a to je izvedeno vjerojatno zbog zadovoljavanja jednog vertikalnog oduška i različitog razmještaja različitih etaža. Šteta, jer je mi nekako djeluje da je prirodnije da je lavandin na centralnom mjesto. Tada bi mogao biti i mnogo veći.

Terasa

Utičnica za struju na još jednom mjestu bi definitivno dobro došla, osobito kada se radi na notebook-u od doma, a stol i stolice su smješteni na drugoj strani terase pa moraš koristiti produžni za struju. Također jedna ethernet priključnica na terasi ne bi bila na odmet. Koliko god je za surfanje wireless sasvim dobar i povremeni prekidi veze su bezazleni, aktivni rad sa kolegama pa čak i klijentima, preko bilo kojeg on-line real-time oblika komunikacije ipak zahtjeva stalnu vezu bez neozbiljnih prekida veze.

Gdje nismo fulali

Možda se sjetim još nekih propusta u odlukama, no sa svim ostalim stvarima smo izuzetno sretni, ponosni i zadovoljni kako je ispalo na kraju. Neke od stvari oko kojih smo u početku imali dilemu, a na kraju su se pokazale dobrim mogle bi biti sljedeće.

U fazi intenzivne gradnje i zajedničkog života u stanu bilo je gotovo normalno prati dvije mašine rublja dnevno i bez dodatne sušilice kod dužeg ružnog vremena (par dana) nema šanse da bi mogli funkcionirati. Za nove stanove u kući dizajnirali smo manji wc sa tušem i veću kupaonu sa wc školjom. Wc je nekih mislim 5 m2. Dilema koju smo imali kod opremanja kuće je bila da li da kupimo odvojenu perilicu rublja i sušilicu rublja u odnosu na jedan uređaj koji objedinjuje obje funkcije. Jedan od argumenata za jedan uređaj je bio ograničenje prostora, te eventualno mogućnost da uređaj odmah nakon pranja nastavi sušiti rublje. Kontra argument je bio veći kapacitet samostalnih sušilica. Uzeli smo odvojene uređaje i nismo pogriješili. Prostor koji zauzima jedan dodatni uređaj ionako se ne bi nakako posebno koristio, a wc sa tuš kadom zadovoljava u potpunosti trenutno naše potrebe uz korištenje dodatne školjke i ne djeluje uopće klaustrofobično. Ako imate dilemu da li kupiti uređaj koji može oprati/osušiti litru više u odnosu na onaj pored moja je preporuka da kupite ovaj veći. Ni tu nismo pogriješili.

Jedna od stvari za koje smo rano odlučili su termostatske mješalice. Iskreno ja sam bio veliki zagovornik istih, nakon šest godina iskustava sa tuš špinama u studentskom domu, kao i doma oko podešavanja temperature tople iz špine. Za one koji neznaju, termostatske mješalice nemaju dva ventila kojima određuješ količinu tople odnosne hladne vode, već se unutar mješalice voda sama mješa shodno poziciji sada samo jednog ventila. Iako imaju na sebi označenu poziciju temperature, naravno da to ne mora odražavati stvarno stanje, no pokazalo se izuzetno praktično kod tuširanja u tuš kadi kod ponovnog puštanja vode iz tuša bez potrebe za ponovni podešavanjem izlazne temperature. Jedna od praktičnih posljedica, ako zanemarimo ekološki aspekt pa i ekonomski, je da zapravo ti ne treba jako pun bojler da bi imao dovoljno vode za istuširati se, odnosno mnogo brže bojler zagrije potrebnu količinu vode, a i nema problema da se ujutro dvoje otuširate a da nekome ne nestane vode. Glede praktičnosti termostatske mješalice apsolutno su ispunile ulogu, a imam dojam da bi u periodu iskorištavanja mogle i isplatiti tu veću početnu cijenu.

Veličina frižidera bila je također jedna od dilema i pokazalo se da bi vjerojatno napunili i puno veći frižider od ovog kojeg smo nabavili od oko 330 l. Naime više bi punili ledenicu stvarima kako bi rjeđe išli u trgovinu ili držali viđe zamrznutih pripremljenih jela.

Ostava je pun pogodak. Preporučujem svima koji si dizajniraju novu kuću da planiraju takav prostor. Uz malo pažljivog planiranja stane tamo puno toga a da ne zauzima prostor. Recimo daska za mjesiti tjesto, usisivač, stol za peglanje ili onaj prijenosni sustav za sušenje veša (nemam pojma kako se to zove). Generalno svaki stan ima takve neke điđe, a brzo skužiš da neznaš gdje bi to sve stavio. Naravno ako nemaš ostavu. Dosta smo to lijepo složili i ostalo je brdo mjesta za police.

HTPC računalo je apsolutno pun pogodak. Bez obzira što smo prije u stanu gledali filmove i serije sa računala preko televizije, i upravljali sa bežičnom tipkovnicom, ništa se ne može uporediti sa posebno prilagođenim programima za upravljanje multimedijom na televiziji preko posebnog daljinskog uređaja. Odabir filmova, serija muzike, slika, tv programa, radio programa kroz logično sučelje prilagođeno prikazu daje jednu drugu dimenziju doživljaju multimedije. Istina nije to još toliko sazrilo da obični pc korisnik podesi sve da radi kako treba, no trud se definitivno isplati. Složio sam jedno HTPC računalo i za roditelje, te majka već redovito programira snimanje tv ili radio programa bez gombanja sa nekakvim kazetama, a bez da računalo ima spojeno tipkovnicu ili miša.

Odabir cat 6 UTP mreže također se pokazalo dobrom odlukom. Nije ništa posebno skuplje koštala (premda se trebalo malo pomučiti pronaći), a već sada pruža potrebnu stabilnost u korištenju iste, te će sigurno kvalitetno odraditi svoje u sljedećim godinama kako se potrebe za propusnoću budu povećavale. Onako za informaciju, trenutno su upaljena dva osobna računala, dva servera i dva htpc računala.

Stolarija (unutarnja i vanjska) se također pokazala dobrim izborom. Zanemarimo estetiku koja je u višoj klasi i svi gosti ju brzo zamijete, ono što je bitno da se do sada nisu pokazali neki nedostatci u mehanizmu, materijalu ili boji. Možda je još rano da se nedostatci pojave, no već se zna da se ne radi o prodaji tipa take money and run. Prozori toliko dobro brtve da kada upalimo napu zrak ulazi u stan ispod ulaznih vratiju u potručju fuga na pločicama. Jednom se tako nešto kuhalo u kuhinji sa upaljenom napo i prolazim ja tako hodnikom i čujem neki čudan zvuk. Otvorim vanjska vrata i zvuk nestane. Ponovno zatvorim vrata i eto opet zvuka. Proučim malo bolje i skužim da to napa vuče zrak iz vana. Naravno sada kada radi napa otvorimo prozor ili balkonska vrata u kuhinji.

Therma-Ray

Grijanje sa Therma-ray pločama se pokazalo također dobrim izborom. Za prošli mjesec uplatiti ćemo HEP-u 298 kn. U četvrtom mjesecu je već zatoplilo, no grijanje je i dalje bilo upaljeno. Samo što je mnogo manje trebalo raditi, a to se pokazalo i na računu.

Ono što bih volio još jednom napomenuti da ovakav način grijanja nema nikakve veze sa mikrovalnom pečnicom, gdje se potiče titranje vode određenom frekvencijom i zapravo tako zagrijava okolna materijal.

Prema teoriji kod ovog oblika grijanja energija se prenosi direktno sa grijačeg tijela na okolni prostor bez posredstva zraka. Zanimljivo je da je ljudima jednostavnije razumijeti princip gdje neko viskotemperaturno tijelo direktno zagrijava zrak i onda se preko titranja čestica zraka prenosi energija na okolni prostor upravo preko tog titranja, u odnosu na princip da se energija sa nekog tijela može prenijeti na drug tijelo i bez posredstva zraka. Sjetite se kada ste bili blizu bilo kojeg visokotemperaturnog grijačeg tijela i osjetili val topline na licu. Nema šanse da se to radilo o česticama zraka koje su nekako pravocrtno odaslane u vašem smjeru. Tada se radilo upravo o segmentu prijenosa energije isijavanjem kod visokotemperaturnih tijela. Nije taj oblik prijenosa energije rezerviran isključivo za niskotemperaturne oblike grijanja, no kod njih se radi o dominantnijem i učinkovitijem obliku pretvorbe i prijenosa energije.

U svemiru nema zraka, a opet sa sunca stiže energija. Naravno ovdje se radi o enormno drugoj skali energije koja se troši i odašilje ali ipak je prisutna. Najbitnija stvar u cijeloj priči je da li je dovoljno učinkovita. Po samoj priči mi se nikako ne bi odlučili za ovaj oblik grijanja, no upravo zato smo prije par godina proveli testiranje i uvjerili se u dovoljnu učinkovitost , zadovoljavajuću ekonomičnost i superiornu praktičnost. Sada imamo i četri mjeseca iskustva aktivnog praktičnog korištenja istog i niti u jednom trenutku nismo rekli da smo se zeznuli.

Jedina stvar za koju mi je danas možda žao što u sobe nisam savljao 120 W po m2 već 80 W m2. Ne toliko radi generalne učinkovitosti, već iz čiste psihologije. Naime, često bi se dogodilo da kad idemo spavati grijači ne rade, a temperatura je na podešenoj razini. U tijeku priprema za spavanje, ulasci, izlasci, zadnje provjetravanje i sl., a i zbog samog trajanja od odluke do konačnog uspavljivanja prođe neko vrijeme i grijači se upale. Kako cijelo vrijeme u dnevnom, kuhinji i toaletnim prostorima vrlo rijetko imaš prilike vidjeti da grijači rade, u sobi je to mnogo češći slučaj i imaš dojam da nešto ne štima. Ovako bi grijači veće snage brže odradili svoj posao, i zapravo jednako tako bi ih rjeđe imao priliku vidjeti da rade. To bi bila moja preporuka, ukoliko naravno financije mogu podnijeti.

Glavni nedostatak ovakvog oblika grijanja je potreba za većom zakupljenom snagom struje koja košta, ali veća zakupljena snaga ne koristi se samo zbog grijanja već i kod većeg komfora rada sa električnim uređajima.

Nastavak radova

Sada je na redu izgradnja spremnika za kišnicu, uređenje okučnice i izgradnja ograde. Oko kišnice smo dosta raspravljali i zaključili da nam je potrebno oko 10 m3 mjesečno vode iz šterne, tako da ćemo šternu napraviti veličine cca 20 m3. Također smo odustali od plastičnih spremnika i opredjelili smo se za armirano-betonsku izvedbu. Primarni razlog je izuzetno velika cijena takvih gotovih spremnika i manji korisni volumen u odnosu na prostor koji zauzme. Jedan od argumenata protiv betonske šterne je bio određena vjerojatnost da beton pukne i propusti vodu usljed nekakvih okolnih vibracija.

Ako dođe do toga tada ćemo izvesti novi sloj unutar iste kojim ćemo defakto pretvoriti šternu u plastični spremnik. Naravno samo ako doista dođe do toga, a pobrinuti ćemo se da ga napravimo kako treba.

Glede traženih slika zapravo kakvi detalji vas zanimaju. Slike uređenog interijera nećete dobiti, ipak da se zadrži određena privatnost i intima, no ako vas zanima nešto iz faze gradnje, a imam takav detalj rado ću ga podjeliti sa vama. Ako vas nešto zanima slobodno ostavite komentar na koji ću rado odgovoriti. Malo su mi bezveze privatna pitanja na e-mail, gdje u par odgovora sigurno kažem nešto što bi bilo zanimljivo i drugima. Ne sječam se da li sam već spomenuo, ali netko sa jednog od otoka je uspio doći do mog broja preko nekog tko me zna umjesto da postavi na blogu pitanje.

Jedna stvar je sigurna, a to je da sigurno neću tako često objavljivati postove, jer jednostavno imam neke druge prioritete, no ostalo je još dosta toga za opisati ima tu još materije i nekakvih dugova.

Da ipak ne ostane bez slika, evo kako je to izgledalo prije gradnje.




Post je objavljen 18.05.2008. u 21:50 sati.