Marketing
Zadnjih par dana
Odlučio sam više da neću pisati svaki dan jer mi to oduzima previše vremena i onda samo bezveze zaostajem. Pisat ću kada skupim dovoljno materijala i slika.
Na poslu mi je super. Svi su jako dragi, ljubazni i susretljivi. Koliko sam primjetio, jako puno ljudi iz mog odjela je bilo u Hrvatskoj na odmoru, ali uglavnom na sjeveru. I svi su bili ajko oduševljeni ljepotama lijepe naše... Naravno... kad je najljepša na svijetu.
Utorkom imamo zajednički ručak odjela, a četvrtkom doručak. Poslije ručka na stolu su ponuđene razne čokolede, uglavnom tamne s puno kakaoa iz različitih dijelova svijeta. Mljac, taman baš za mene. Prošli utorak donio sam bajadere za moje kolege da malo probaju hrvatske proizvode. Svi su probali i svima se jako svidjelo. Bilo mi je baš drago.
Što se projekta tiče, Chris i ja polako smo se ufuravali u stvar. Proučavali smo literaturu na početku, dobili smo uputstva za uređaj u kojem ćemo provoditi precipitaciju. Ugovorili smo sastanak između Henrika, mog mentora, Lene, Chrisove mentorice, Chrisa i mene. Bilo je jako zanimljivo i totalno opuštena atmosfera. Mentori su predlagali što bi mogli napraviti, kako usporiti reakciju, Chris je imao nekih ideja koje je pročitao u radovima. Ubiti, cilj je bio promjeniti uređaj kako god mi želimo tako da imamo precipitaciju in situ i da usput obavljamo mjerenja. Beskonačne kombinacije, beskonačne mogućnosti. Na raspolaganju su nam sva instrumentacija firme (koja ne samo da je zavidna, nego među najboljom u Europi), sami biramo kemikalije, reaktante, uvjete reakcije, čak su nam ponudili da možemo slati produkte na analizu u druge kuće u Europi po našoj želji. Mislim, kad su već krenuli s tolikim ponudama, mogu li ondo dobiti i kuću na moru?
Kad smo već kod mora, Chris je predložio da odemo u subotu u Klampenborg, jedno malo mjestašce uz obalu gdje je plaža. Trebao je doći i njegov prijatelj Suren koji je iz Armenije i još neka ekipa. Našli smo se u Lyngby-ju, ušli u bus i krenuli put mora. Klampenborg i nije tako daleko, ali vozili smo se nekih dva sata jer je bila nevjerovatna gužva. Uglavnom, došli smo na plažu, a ljudi ko' dreka. Što me je najviše začudilo, bilo je jako puno Arapa. Fascinantno mi je kako dođu na plažu sa svojom obitelji, dakle njih 25 sjede, roštiljaju, sunce piči, muškarci u potkušuljama deru po pivi, a žene zakopčane, zabundane, stalno navlače te halje da im se slučajno ne bi gležanj vidio. Mislim, poštujem svaku religiju i običaje, ali ovo je previše. Stvarno, mučenje modernog doba.
Bio je jako toplo pa smo se odlučili bućnuti u moru. Mislio sam da će me šlag strefiti kad uđem u vodu, no nije bilo tako staršno. Ipak je bilo malo hladno, ali kako se kaže, hladno je dobro za plodnost, a bilo bi lijepo kada bih jednog dana bio plodan znanstvenik... ;)
Poslije smo nabacili roštilj, pivicu i odbojku, na danski način, naravno. Fulaš - piješ. Bilo nas je veliko društvo Njemaca, Španjolaca, jedna Dankinja, jedan iz Armenije, jedan Kinez, jedan Francuz, jedan Portugalac i jedan Hrvat. Nisam ponio fotić (tumplek), ali sam opalio par s mobitelom...
Na putu kući, vozio sam se u autobusu koji je bio krcat i praktički s nije moglo disati. Vozio sam se s istom arapskom obitelji kao i na putu za Klampenborg. Otac i sin su sjedili, majka, tri kćeri i malo dijete su stajali. Mislim, stvarno... Kultura na nivou meko kuhanog jajeta.
Chris i ja smo odlučili otići do Kopenhagena jedan dan malo lutati po gradu i vidjeti što ima. Uspio sam napokon uslikati taj vlak, tj njegovu unutrašnjost...
i nekog klipana koji se cijelo vrijeme kesio ko' malo dijete...
Švrljali smo po gradu, papao sam kinesku hranu, jeo sladoled i pio "kavu".
Otišli smo do Christiania-e, komune u kojoj ljudi ne plaćaju porez, žive od tko zna koječega, sjede vani pijuckaju pivo, bave se trampom, prodaju gluposti po štandovima i ljenčare na suncu. Bilo je jako zanimljivo otići na jedno takvo mjesto, ali nisam mogao slikati jer je to zabranjeno.
Na putu u grad sam uslikao par lijepih...
Ovo je zapravo nova knjižnica, Black diamond, ispričavam se na pogrešnom navodu iz prijašnjeg posta...
Sve u svemu, nisam još obišao ni desetinu Kopenhagena, a sve što sam dosad vidio, oduševilo me je.
Pozdrav iz Danske!
Post je objavljen 18.05.2008. u 21:05 sati.