Užurbano je hodao sivim pločnikom. Mrzio je kasniti i gotovo nikada u svom životu nije zakasnio - osim danas. Bilo je prošlo već deset minuta od dogovorenog i nikako da stigne do starog mjesta - parka u kojemu su obojica odrasli. Potrčao je i istog se trenutka spotaknuo o rešetku kanalizacije. Bijesno ju je nagazio, a zatim opet pojurio.
Stigao je glasno dašćući i razgibavajući vrat. Ronnie ga je čekao u svojoj normalnoj pozi; naslonjen na tobogan s cigaretom u ruci.
"Kasniš", tiho je rekao stavljujući cigaretu u usta.
"Znam, žao mi je, ali morao sam se pobrinuti za sestru", Reid mu je odgovorio nervozan zbog zadihanosti.
"Okej, nema veze, ona još nije tako i tako stigla", kucnuo je po cigareti da višak pepela otpadne.
"Ona?" namrštio se i podvrnuo rukave razmišljajući o tome u što ga je sad Ronnie uvalio.
"Ma da. Znaš... Znao sam da se nikad ne bi našao s njom osim na blef. Pa.. Eto", nestašno se nasmiješio oblizujući usnicu, a zatim vratio cigaretu između dviju punijih usnica. "Mmm, kako su dobre", udahnuo je dim i s ljubavlju pogledao u svoju cigaretu.
"Bolestan si. No, hoćeš li mi reći nešto o njoj ili moram sve saznati iz prve ruke?" razdraženo je raširio nosnice. Naprosto je prezirao ovakve trenutke - nema sada vremena upoznavati nove djevojke, jedva stiže išta drugo.
"Ha, pa najradije bih ti rekao ovo drugo, ali 'ajde... Ne želim te mučiti", bacio je cigaretu te ga pogledao kroz svoje trepavice dok ju je gasio svojom čizmom. "Zanimljiv si mi ti frend, znaš?" suzio je oči.
"I jedini", poklopio ga je Reid prekriživši ruke na prsima očekujući barem neke informacije.
"Hah, smiješan si", usiljeno se nasmiješio i pridružio se Reidovoj pozi svojom - također je prekrižio ruke na prsima i tvrdoglavo se zapiljio u Reida. "Antigone", promrmljao je.
"Što?"
"Zove se Antigone."
Reid je zahroptao grlom boreći se sa samim sobom da ne prasne u smijeh. "Ovaaj... Jesi li siguran?" upitao ga je s podsmijehom.
"Čovječe, uopće nisi maštovit. Meni je ime baš lijepo."
"Zašto onda TI ne izađeš s njom?" bahato je upitao Reida, a zatim naglo protrnuo čuvši hladan, ženski glas iza sebe: "Zdravo, momci. Zbilja Ronnie, zašto ti ne izađeš sa mnom onda?"
Reid je svog prijatelja pogledao "oops" pogledom, a zatim se polako okrenuo da napokon pogleda u svoju 'Izabranicu'.
Prošle su minute dok je napokon shvatio da mu Antigone nešto govori.
update1:
"Frajeru, probudi se, 'alo!" Ronnie ga je udario u rame šakom prevrćući očima. "Pa... Evo, sad ste se upoznali... Donekle", zločesto se iscerio, a zatim nadodao: "Sad vas napuštam. Tally - Ho, golupčići", mahnuo je rukom odlazeći iz parkia.
Antigone je mahala glavom u znak neodobravanja te sa smiješkom prošaptala: "Još kad pomislim da ideš s njim u školu..."
"Ha, znam... Ovaaj, oprosti ako sam bio nepristojan, nisam se pošteno ni predstavio. Ja sam Reid, drago mi je", pružio je ruku.
"Znam", s blagim smiješkom mu je čvrsto stisnula ruku te nastavila: "Jesi li za kavu? Znam jedan dobar kafić", palcem je pokazala iza ramena. Imala je tanke prste, primijetio je. I crni, drveni prsten na palcu.
"Može, malo je hladno vani", rukama se obujmio i nastavio promatrati prsten dok se djevojka omatala crnim šalom. Počeli su hodati prema izlazu iz parka pognutih glava i s rukama u džepovima. Reid je bio prilično nervozan, nikad se prije nije susreo s takvom djevojkom koja na prvi pogled ne djeluje lijepo, već malo zapušteno i neupadljivo, ali kad su počeli razgovarati i kad ju je bolje promotrio vidio je koliko je njemu posebna. Dosad je uvijek upoznavao ili samo ružne ili samo lijepe djevojke. Oduvijek je to tako bilo. Antigone je poremetila cijeli sustav. Njegov barem. Crne lokne padale su niz njena uska ramena, a malenog, skoro pa prćastog nosića krasio je piercing u obliku srebrne zvjezdice. Prilično bujna kosa letjela je na sve strane pod naletima vjetra, a kutovi usana zatitrali bi svaki put kad bi htjela nešto reći, a nije se usudila. Takvo je barem bilo njegovo mišljenje.
"Dakle, koja si škola? Nikad te nisam primijetio, a ovo nije baš veliko mjesto", upitao ju je primičući šalicu irske kave usnama. Godila mu je ova toplina, a sad ju je i mogao gledati u oči dok razgovaraju. Svidjele su mu se, njene oči - pomalo nakrivljene; kao da je netko htio da bude Kineskinja, ali se u zadnji tren predomislio. Nasmijao se sam sebi svojim glupim razmišljanjima.
"Nisam odavde. Pohađam gimnaziju u Londonu, sad sam na ljetnim praznicima", odgovor je bio kratak.
"Pa otkud te onda Ronnie zna?" otpio je gutljaj kave. "I molim te, objasni mi otkud ti ime Antigone?" upitao je, ali odmah pregrizao jezik jer je shvatio kako je to zvučalo. Pokušao se ispraviti: "Oprosti, krivo sam se izrazio. Tko je bio ili bila inspiracija tvom imenu?" nasmiješio se pokajničkim osmijehom.
"Haha, nema problema, ne bih se uvrijedila ni na prvi pokušaj saznanja o porijeklu moga imena", govorila je dok je u pozadini svirao Pearl Jam. Izvukla je cigarete, zapalila jednu, otpila gutljaj čaja te nastavila: "Mamina prijateljica bila je pravi knjiški moljac. Obožavala je apsolutno sve vrste knjiga od onih povijesnih i mitoloških do modernih, klišejastih verzija 'Ponosa i Predrasuda'. Kako je moja majka bila trudna sa mnom točno kad se ta njena najbolja prijateljica razboljela, odlučila me nazvati imenom koje god ona odabere. Rekla je 'Antigone' prema njenom najdražem liku i dva dana kasnije umrla. Majka kaže kako je Antigone bila pravi heroj i kako je moje ime svaki dan podsjeća na tu njenu prijateljicu. Bile su kao sestre."
"Zanimljivo", bilo je jedino što je uspio komentirati.
"A da ti odgovorim na još prijašnje pitanje, s Ronnijem sam kao mala svako ljeto boravila na jezeru blizu Škotske. Dječja ljubav", zahihotala se udišući dim cigarete.
"Ozbiljno? Nosiš li leće sada?" bio je zapanjen.
"Zašto?" zbunila se.
"Zanima me jesi li u to vrijeme imala problema s vidom", namrštio se i dalje ne shvaćajući ZAŠTO svi padaju na Ronniea. Antigone se glasno nasmijala i otkrila red lijepih zubiju.
"Ne, bio je sladak u to vrijeme, zapravo", podbočila se desnom rukom držeći cigaretu u lijevoj. Zagledala se kroz prozor. "Bio je potpuno drugačiji nego sada."
"Pff, to ti vjerujem. Mi smo najbolji prijatelji otkad smo prohodali. Nevjerojatno, uvijek bi me uvalio u neke nevolje, a zatim nas obojicu izvukao uz glasan smijeh tipa: 'Uopće nije bila tako ozbiljna situacija. Debil", odmahnuo je glavom i primijetio da ga Antigone uopće ne sluša. Napeto je promatrala nešto ili nekoga kroz prozor i dalje s cigaretom u lijevoj ruci.
"Antigone?" oprezno ju je dozvao.
"Kad smo već kod nevolja..." tiho je šapnula promatrajući obrise dvaju čovjeka kako ulaze u kafić.
Post je objavljen 18.05.2008. u 19:40 sati.