Pišem ovaj post onako,valjda iz dosade ili neke bedare,a i zbog vremena,ma može biti milijun razloga,ali samo je jedan....Eto malo da napišem par rečenica o svemu šta se dogodilo u posljednje vrijeme točnije 2 tjedna.Bilo je lijepih trenutaka najviše u ova dva posljednja petka,ali samo mogu reć da sam opet vidio kako je to biti sretan,pa makar na trenutak,a najžešće je šta nije bilo ništa,ali kako ljudi znaju reć da je za sreću potrebno full malo,ali čudno je kako to malo baš najviše fali.Svakim danom se pitam šta je to SREĆA.Nekima je sreća kad dobiju auto,pare ili bilo kakvu vrijednu stvar,ali to su većinom materijalisti koji nisu svijesni kako su zapravo žalosni i da si moraju kupit auto da bi se osjećali sretnim,ali to je neko moje gledište stvari koje ne mora bit točno,jer sreća se razlikuje kao i ljudi .Meni je sreća samo jedna bila i ostala,kad je blizu ja sam full sretan i osjećam se kao list na vjetru,mogao bi poletjet,ali toliki anđeo nisam=)...,ali kad je daleko,onda to više nije sreća,već tuga....Svakim se danom nosim s razno-raznim sranjima,ali ne bi o tome,svi sve znaju koji su mi dakako najbliži.Al dosta o stvarima koje bediraju.Moram se pohvalit da sam uspio dat ispit na faxu i tako malo,ako nedam još najmanje jedan odustat ću i onda za dalje ne znam,šta setiče auta,još moram sačekat kako ne bi negdje namjerno okrenuo volan,jer su me starci uhvatili kako želim napravit sranje i tako,ali jebeš sve te vrijednosti,ipak nije u šoldima sve,kako ide jedna pjesma...Treba bit prvo sretan i zadovoljan iznutra kako bi se mogao nosit sa svim problemima ovog usranog života.Oni koji su iskusili sve to,znaju kako je kada te sve veže za bivšu ljubav,makar bila daleko....Fali tako malo,ali to malo nam je nekad najpotrebnije....Pozz svima i mojoj ekipi,a najviše Robiju koji mi pomaže najbolje šta zna,zahvalan sam mu do kraja života,pitanje je samo kad će taj kraj...pozzzz....
Post je objavljen 18.05.2008. u 17:35 sati.