"Znaš, imaš savršeno tijelo. Volio bih te naslikati." - reče, dok me zamišljeno gledao.
Stajala sam ispred ogledala i ovijala mokru kosu ručnikom.
"Kako misliš?" - upitah ga, iako sam znala na što misli.
"Onako da ležiš i poziraš." - reče prodirući u mene pogledom.
"Gola?" - upitah opet vragolasto.
"Da." - hrapavim glasom, koji je na rubu da sklopi oči od strasti, promrmlja.
"Zar bi me dijelio s drugima?" - rekoh zabrinuta što nije ljubomoran u tom trenutku.
"Umjetnik nikada tako ne razmišlja, zar to već nisi shvatila?" - govorio je, dok je rukom u zraku radio pokrete, kao da crta na platnu.
Post je objavljen 02.06.2008. u 02:06 sati.