Zračni napadi na putove opskrbe
Drugi svjetski rat iznjedrio je čitav niz upečatljivih primjera koji su zorno pokazali da zrakoplovstvo, a poglavito ako djeluje u sprezi s podmornicama, u vrlo kratkom periodu može presjeći kopnenim postrojbama vitalne opskrbne potrebe kao što su opskrba gorivom i mazivom, streljivom i ubojnim sredstvima, te drugim ratnim i doknadnim materijalom, a tada bitka na kopnu može biti već napola izgubljena i prije nego što je počela. Zračni napadi isto tako mogu poremetiti željezničke putove dopreme industrijskih proizvoda i doknadnog materijala do tvornica koje proizvode i spajaju dijelove za teško naoružanje. Isto tako zrakoplovni napadi mogu poremetiti dopremu i preradu prirodnih sirovina u ratni materijal. Za to promišljanje Athumanunh će uzeti primjere opet iz 2. Svjetskog rata, kao što su britansko-američki zračni napadi na talijanske cestovne smjerove tijekom 1943./44., te na željezničke pruge u Francuskoj, Nizozemskoj i Njemačkoj 1944./45. Nadalje, Athumanunh će navesti i primjer kojim su Saveznici poduzeli zračno-pomorske napade na pomorske putove opskrbe njemačkog Afričkog korpusa 1941./42. s područja Malte. Upravo ovi napadi s Malte školski su i klasični primjeri za Athumanunhovo promišljanje. Naime, britansko zrakoplovstvo tijekom 1941. godine u sprezi s britanskim podmornicama nanijelo je izuzetno teške gubitke ratnim opskrbnim brodovima Osovine u Sredozemlju. Do kraja 1942. godine ukupno je potopljeno oko dvije trećine talijansko-njemačke opskrbe brodske tonaže. Bili su to ubitačni učinci na opskrbu kopnenih postrojbi Rommelovog Afričkog korpusa baš u trenutku pred presudnu bitku kod El Alemejna. Tako je Rommel zapisao u svoj ratni dnevnik: 'Bitku kod El Alemejna izgubio sam i prije nego što je započela. Moje postrojbe skoro da su ostale bez goriva, a velika skladišta ležala su na sve strane po Italiji. Ja sam se uzalud uvjeravao da će mi gorivo doturiti talijanski opskrbni brodovi, ali oni su se pokazali skroz nespremni i nesposobni da to učine.' Talijanska ratna mornarica doista je izgubila pet itekako važnih tankera s gorivom tjedan neposredno pred bitku kod El Alemejna i to jedan za drugim redom. To pak je lakonski priznao u svom dnevniku grof Ćana zapisavši: 'Dva mjeseca ranije, točnije 2. rujna 1942. , Rommel je zaustavljen u Egiptu jer je skoro ostao bez goriva, a tada su još tri naša tankera potopljena u samo dva dana.' Nadalje, Ćana navodi: 'Rommel je optimist u pogledu kvalitete svojih postrojbi, ali je gotovo izbezumljen do bijesa stanjem opskrbe. Ne samo da mu nestaje goriva, već mu postrojbe oskudijevaju i u streljivu i hrani.' Na kraju dan uoči bitke Rommel zabrinut zapisuje: 'Moje se postrojbe naprežu i troše, a opskrba stiže u smiješno malim količinama…' Upravo ovo je period kada britanske obavještajne službe imaju gotovo idiličan odnos i suradnju sa zrakoplovstvom i mornaricom. Nadalje, napadi na njemačke cestovne putove opskrbe u proljeće 1944. godine jedan je od najefikasnijih zračnih napada tijekom cijeloga rata, ako ne i u cijeloj povijesti ratova i bitaka. Združena britansko-američka zračna operacija bacila je na koljena i gotovo paralizirala operativnu pokretljivost (mobilnost) njemačkih postrojbi tijekom nekoliko mjeseci od iskrcavanja u Normandiji. Naime, uspjeh je postignut upravo poradi toga što je Njemačko zapovjedništvo strateški nadmudreno, jer Hitler je bio uvjeren i siguran da je stvarno mjesto iskrcavanja Savezničkog desanta u području Calea, pa su čitave njemačke divizije 'zamrznute' stavljene u pričuvu čekajući iskrcavanje Saveznika kod Calea. No, ipak presudnu ulogu imalo je savezničko zrakoplovstvo koje je veličanstveno izvojevalo zračnu nadmoć nad njemačkim zrakoplovstvom tijekom bitaka za prevlast u zraku nad Francuskom. Zapravo, po Athumanunhu, zrakoplovna napadna operacija na njemačke putove opskrbe počela je na dan D - 90 (skraćenica govori da se radi o 90 dana prije dana D, a ako bi Athumanunh uporabio skraćenicu D + 90 onda bi to govorilo da se radi o 90 dana nakon dana D). Dakle, prvo se krenulo s Prvom fazom u kojem je provedena cijela serija kamufliranih napada na željeznička čvorišta i skladišta RMD (ratni doknadni materijal) po cijeloj Francuskoj, Belgiji, ali i u Njemačkoj. U Drugoj fazi, koja je počela na sam dan D, savezničko zrakoplovstvo ostvaruje perfektnu, (po Athumanunhu idiličnu), suradnju s kopnenim postrojbama i gotovo izolira cijelo Zapadno ratište. Athumanunh to potpuno i slobodno iznosi u svojim promišljanjima jer sve je vidljivo iz kasnije zarobljenih ratnih dnevnika njemačkih postrojbi. Evo nekoliko tipičnih i karakterističnih primjera. Njemačke postrojbe dobivaju samo jedan obrok dnevno, zapovjednici njemačkih postrojbi samo noću mogu obilaziti svoje postrojbe, njemačke postrojbe koje su se trebale žurno ubaciti u borbe jedva da su prelazile 15 km po danu, a vojnici iz sastava motoriziranih njemačkih postrojbi prevoze se biciklima, ili još gore kreću se pješke. Dakako, po danu su u zraku apsolutni gospodari saveznički borbeni zrakoplovi koji nadlijeću, dolijeću, bombardiraju, lebde, ruše i obasipaju strahovitom paklenskom strojničkom paljbom iz zraka. Nadalje, tijekom saslušanja, nakon što je zarobljen, njemački zapovjednik 2. oklopne divizije bezvoljno je priznao: 'Mojim tenkovima (radi se o 120 tenkova) trebalo je iz Abvila u Pa de Caleu do Normandije (udaljenost je oko 500 km – po Athumanunhu) deset dana. U tih deset dana ja sam se osjećao kao da vodim kornjaču…' Upravo ova 'brzina kornjače' vidljiva je u svim zapisima njemačkih divizija, pa će Athumanunh navesti još jednu pješačku diviziju koja je od 12. lipnja provodila hodnju da bi se uključila u borbu sve do 4. srpnja na udaljenost svega 640 km. (po Athumanunhovim izračunima jednoj diviziji potrebito je tri dana da provede hodnju na ovu udaljenost, a ako pak se zapovjedi usiljena hodnja onda može i za dva dana, a ta njemačka divizija trebala je čak 22 dana da bi se od francusko-španjolske granice prebacila do Normandije). Ako se pročita zapis iz operativnog dnevnika te divizije sve postaje razumljivo: - zrakoplovi porušili prugu, zrakoplovi porušili most, zrakoplovi napali glavninu, zrakoplovi koče naš pokret, zrakoplovi …! No, slično je bilo i u samoj Njemačkoj, a baš tih godina njemački PZO bio je na vrhuncu svoje moći, a posebice njemački noćni lovci opremljeni radarom. Upravo su to i njemačke najiskusnije zrakoplovne postrojbe koje su tijekom svih godina rata i pretrpjele najmanje gubitke. Opet iz dostupnih izvora tadašnjih ljetopisaca vidljivo je da Njemačka ima već tijekom ljeta 1944. velike probleme s dopremom zaliha sovjetskog ugljena za zimu, pa krajem godine doprema zaliha od 14 000 tona pada na samo 6000 tona. Tijekom veljače 1945. savezničko zrakoplovstvo dotuklo je njemačke putove opskrbe. Naime, oko 10 000 britansko-američkih zrakoplova danonoćno napada putove opskrbe u Njemačkoj. Bila je to Athumanunhu poznata operacija kodnog imena 'Clarion' (Ratna truba) koja je rezultirala smanjenjem njemačkog prometa za 90 posto, a ratna proizvodnja nakon nje pala je na smiješne liliputanske brojke. Isto tako, operacija kodnog imena 'Strenght' (Snaga), provedena je i u Italiji na njemačke putove opskrbe tijekom 1944. od ožujka do svibnja, pa su dnevne opskrbe njemačkim postrojbama tamo pale s 80 000 dnevno na samo 10 000 tona. To pak je dovelo do sve neurednijeg odstupanja njemačke 14. armije kroz Italiju, a saveznički zrakoplovi uništili su gotovo sve mostove preko rijeke Po. (ovo bi možda mogao biti i odgovor zašto su njemačke armije još uvijek u Italiji, a CA i Saveznici su već pred Berlinom – po Athumanunhu). U slijedećem nastavku nešto o problemima Japanaca i njihovih opskrbnih putova tijekom Drugog svjetskog rata.
Post je objavljen 18.05.2008. u 15:56 sati.