Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tuathadedanaan

Marketing

Spomen

Ovo pišem u čast svih naših nekadašnjih i sadašnjih životinjskih prijatelja koji su se našli u našim životima. Na ovaj kratak spomen me ponukao današnji događaj. Ovdje gore u Zagorju imamo stvarno malu farmu životinja: kokoši, patke, 1 gusak, vučjak Medo, kunići, koza Šeka, više od 5 odraslih mačaka i 10+kusur mačića i na to sve mački i psi iz susjedstva. Majka mi je uvijek voljela životinje i one su jako voljele nju i dolazile joj privučene nekom silom. Od djetinjstva se sjećam mnogih zgoda i nezgoda naših kućnih ljubimaca, ali bilo bi previše da ih baš sve nabrajam, a pogotovo sve one zadnjih 10 godina koje su živjele u Zagorju. Pa početi ću sa današnjim događajem. Znate, kad oko vas ima stvarno puno životinja, ali i kad nema, uvijek postoji ona posebna, ona koja te privukla i ti si privukao nju. I ona postaje nešto kao tvoj daemon da se tako izrazim.

Danas mama plače. Zašto? Pa prvo da objasnim ukratko porodično stablo naših mačaka, ali početi ću tek od Micike (molim da se ne smijete neorginalnim imenima, ja ih nisam nadijevala sigurno). Od nje su potekle naše današnje mačke. Spanđala se sa sijamskim mačkom i dobila 3 mačke: Šarku (trobojna), Žuću(žuti, nestao prije 10 dana) i Siju (gotovo poput prave sijamske).Sve su dakako imale prekrasne plave oči. Od Sije je potekla i moja Freya i njena ljepša sestra blizanka Tena koje još više liče na prave sijamske mačke. Nedavno su se okotile i Mikica i Šarka i Sija pa i moja Freya. Sija je dobila 2 crna i 2 bijela mačića, Šarka 3 mačića, a Tena 3 bijela (mojoj je ostao samo 1). Mužjak Bucan je bio iz prijašnjeg Mikičinog legla. Kako je Freya postala moja ljubimica, odnijela sam je kući, a njena sestra Tena je postala mamina ljubimica. Sija , njena majka i ona su se okotile u razmaku 3 dana, a mačići imaju manje od 2 tjedna. Tena je na štali imala svoja 3 bijela mačića i bila potpuno izmorena jer ju je Bucan stalno napadao makar se tek okotila. Mama je zaključila da ga mora odnesti u drugo selo i ostaviti jer ga je stalno morala tjerati od nje. Jučer je spavala i dok je Bucan natjeravao beskrajno Tenu, a ona se uporno penjala na sjenik da hrani mačiće, tako je pala sa visine od umora i vjerojatno slomila kičmu. Odnijeli su je gore, dali hrane i mislili da će se ipak oporaviti (a ovdje i ne postoji veterinar za male životinje da bi ju pogledao). Ujutro se imao vidjeti tužan prizor na sjeniku. Beživotno ukočeno tijelo Tene i njena 3 mala slijepa mačića kako pužu po njoj.

Mama je odvezla Bucana daleko da dobije što je zaslužio. Sigurno će naći novi dom. Plakala je gorko za Tenom, dok su se drugi smijali jer ne razumiju zašto plače za jednom običnom mačkom. Za njih mi je jasno, ali najviše se smijala ona glupa baba i toliko sam bjesnila da sam se morala maknuti s obzirom da je moja šaka uporno željela blizak kontakt s njenom gadnom cerekavom facom! Malo je falilo. Uspjeli smo njene mačiće siročad uvaliti Siji, majci od Tene i Freye pošto je rodila skoro u isto vrijeme i ona ih je svom srećom prihvatila zasad.

Sjetila sam se svih svojih životinjskih prijatelja. Zamorca Zogija, papigice Plavka (koji je doživio 14 godina), mačke Tigre iz djetinjstva koje su u ratno doba zadavili izgladnjeli psi (a kad je ležala u sanduku oko nje su bile 4 mačke na svakoj strani i sjedile satima u položaju sfinge), psa Gizma (koji čak i nije bio moj) i naših pustolovina. A pogotovo svoje neprežaljene crne Freye koja se družila samo sa mnom, zajedno bi se penjale po drveću. Njen okot nije preživio, a nju su isto zadavili psi. Moja tamna vitkonoga pantera će mi uvijek biti u sjećanju. U čast njoj se i sadašnja mačka tako zove. U sjećanju će ostati i nikad prežaljeni pas družine, Bingo. Crno bijeli vragolan koji je stalno nosio nevolje i skupa s njima mnoge naše avanture. Isti karakteri (lijepak za nevolje) se privlače, što u slučaju s Bingom najbolje znaju Hipi i Wila. Niti ne stane spominjanje još mnogih inih, ali ne znači da su zaboravljeni.
Naše životinje su naši prijatelji i donose nam sreću i tugu kao i ljudi. One znaju nas i mi znamo njih i sve njihove reakcije, ponašanja, želje i potrebe. Sjećajmo se starih životinjskih prijatelja i volimo sadašnje. Pa dakle, u čast njima te Freyi, Rajani, Anakinu i Baudelaireu!


Post je objavljen 18.05.2008. u 15:28 sati.