Mužić je 14 dana na godišnjem, starom. Pa smo imali razne kombinacije kuda, kako i kada otići. Na kraju su se stvari zakomplicirale, kolegica koja bi me mijenjala je preko noći završila na bolovanju i baš je u nezavidnoj situaciji.
Pa smo odlučili da će on sam otići na Korčulu (šmrc) , jer mora srediti neke imovinsko-pravne stvari, a preko velikog vikenda idući tjedan + još 2 dana (to bi me mogao ipak netko mijenjati) bi išli u Pariz..
Brus. Nema karata ni za lijek ni iz Zagreba ni iz Ljubljane, a dalje nam se ne ide do aerodroma, a i čisto sumnjam da ima slobodnih mjesta, nemamo dovoljno dana da bi išli autom, jer je samo on vozač, a sve agencije imaju rasprodane sve aranžmane za Pariz i sve ostale atraktivne destinacije. Isti je slučaj sa avio-kartama je za Madrid i Barcelonu.
Putuje se na veliko, očito.
Na kraju ćemo autom do Italije - Venecija, Verona, Firenca i okolica. Zapravo kako će nam ćefnuti u tom trenutku. Takva putovanja mi i jesu najdraža , bez strogo isplaniranog itinerera.
Ovih dana nam je nekoliko majstora prošlo kroz kuću, sve poznata ekipa, svi sa kojima smo bili zadovoljni. Mijenjat ćemo prozore i radijator eu preostale dvije sobe i onda smo s tim kompletno završili.
Bio je vodoinstalater promijeniti pokvarenu pipu u kupaoni koja me izluđivala nekoliko mjeseci al' mužića ne. A prema feng-shuiju ništa pokvarene pipe i sve što je loše postavljeno a vezano uz vodu odnosi novac iz kuće.
A Vito i onako stalno viče „ oto, bingo, dobi noce“ (dobit ćemo novac na Lotu i Bingu).
Najbolji mi je bio majstor za bojler. Ima dućan tehničke robe malo izvan Zagreba, a kak je mužić sve kod njega kupovao prije, tako smo i mi nastavili, jer dopremi robu kad nama odgovara i obavi sve sa priključivanjem.
Došao je prekjučer u cik zore, ne baš ali skoro, ja taman odlazila na posao (20 do 7) jer je i rekao da će doći prije 7, a novi bojler je već bio postavljen dok sam još bila u busu.
Još čekamo stolara za jednu intervenciju u kuhinji i to bi bilo to, osim ako mužić nema još kakvu ideju. Jer on kad krene ne zna stati, pa kad ga vidim sa metrom u ruci diže mi se kosa na glavi (kad pretjera , naravno).
Hit mjeseca nam je Marin portugalski kolač, već sam ga 3x radila i već smo se skoro posvadili kad me pilao zašto ne napravim odmah duplu smjesu, kao, da imamo za više dana. A znam da bi otišao jednako brzo u duplom kao i jednostrukom omjeru.
Post je objavljen 18.05.2008. u 15:05 sati.