Marketing
smijem se i smiješ i sve je isto kao prije...
Evo, blog je malo promijenjen. Estetički pokušavam pokazati samoj sebi da se život promijenio i da ga treba prihvatiti takvoga. Jučer bilo veliko pospremanje. Pobacala sam tonu dragih stvari koje su me podsjećale na određene osobe, izbrisala neke pjesme iz istih razloga i donjela neke odluke za koje se nadam da će ostati u glavi ipak nešto dulje no što je to uobičajeno kod mene. Bili jučer u Zbk-u da čujemo naš Nautilus. Prvo mi se nije išlo jer me ubijala upala mišića uzrokovana jednim satom tjelesnog kod ženske koja mijenjala našeg profača. Veliki šok za moj organizam kad s uobičajenih rituala sjedenja i slušanja profesorovih lovačkih priča pređemo na doslovno viježbanje punih 45 minuta. Osim toga počela me hvatati neka prehlada i uopće ne bih otišla van da majčica nije rekla: "No odi, budem ja došla po tebe." I fkt je došla, ovaj put nije zaspala. =)
Jučer mi bilo zakon. Čak i kad su pustili u Raci fucking My immortal, bilo ok jer me više niš nije podsjećalo na tu pjesmu. Zajebavanje s dragim ljudekima iz razreda, dobra muzika i smijeh. Istina da me ponekad večina njih tak zna živcirati, ali moji su i volim ih na jedan način koji je zapravo teško opisati. Nekaj slično bratsko-sestrinskoj ljubavi. Nekaj kaj mi puno znači, makar se iz mojeg ponašanja to i ne da prosuditi baš. Teško vama s menom. Al zamislite kak je onda tek meni! =))
Let me be, I'm alright
Can't you see, I'm just fine
Little skinny, okay
I'm asleep anyway
Then I heard a voice
Said "Son you have a choice"
I then slapped my face
Let me be, I'm okay
I'm awake anyway
It's too bright over there
I can shift, cannot steer
So I drive them away
For a while, then I stay
Post je objavljen 18.05.2008. u 11:55 sati.