Marketing
Mirna, priča za Necutako (1. dio)
Girl By the Sea, Thallmaier
Mirna je bila od onih privlačnih žena koje privuku prvi pogled.
No, kad bi netko na njoj zadržao i drugi pogled, ustanovio bi da njezina privlačnost proizlazi više iz plavog pogleda i sramežljivog osmijeha nego iz klasično lijepih i pravilnih crta lica. Nos joj je bio malo previše prćast, jagodice suviše visoke, brada šiljasta. Lišce joj je ličilo na trokut uokviren oblakom tamnih kovrča.
Čovjeku bi, gledajući Mirnu, pala napamet ona izreka o 'džepnoj Veneri' jer Mirna bijaše sićušna, niska rasta, malih ruku i stopala, uska struka i nježnih nevelikih grudiju.
Mirna je govorila je tiho, a glas joj je zvučao poput tepanja, djelovala je djetinjasto i ranjivo pa je stoga najčešće privlačila onaj tip muškaraca koji se vole osjetiti visokima i snažnima kad stanu pokraj žene, a pokraj sićušne Mirne tako se osjećala većina muškaraca. Mirnin bi osmijeh najčešće uspio razoružati i one s lošim namjerama, čak bi i grubijani poželjeli zaštititi je, čak bi i glupani poželjeli podučiti je.
Većina muškaraca pokušala bi prići Mirni, već na prvi pogled, no većina bi na drugi pogled ustanovila da njezina stidljivost zahtijeva suviše dugo udvaranje i osvajanje pa bi se većina okrenula nekom lakšem plijenu. Većina bi odustala i zbog Mirnine 'ženske garde'. Naime, Mirna je uvijek bila okružena ženskom zaštitom. Njezine prijateljice, no i žene koje bi se slučajno zatekle u blizini, osjetile bi neki čudan gotovo materinski poriv da Mirnu zaštite. Možda su u Mirni prepoznavale djevojčicu, naivnu, bezazlenu, krhku djevojčicu kakve su i one nekada bile.
Možda upravo stoga Mirna i nije imala 'pravih' ljubavnih veza iako su se oko nje oduvijek motali dječaci i muškarci. Ustvari, Mirna je imala samo jednu ljubav, a i ta je bila platonska.
U gimnaziji u nju se zaljubio dječak iz istog razreda, Vatroslav, visok i tamnokos, plava pogleda ispod gustih crnih obrva. Bio je najbolji učenik ne samo u razredu nego i u gimnaziji koju su oboje pohađali, učenik kojem su svi profesori predskazivali sjajnu karijeru. Vatroslav je bio daroviti matematičar i izvrstan pijanist. Završio je, uz gimnaziju, i glazbenu školu i već je nastupao na školskim svečanostima ali i na 'pravim' koncertima. Vatroslav je bio iz ugledne obitelji, u gradu poznate po svojim strogim katoličkim nazorima. Stariji mu se brat zaredio, i stric i ujak mu bijahu svećenici.
Vatroslav je u Mirninoj blizini gorio kao vatra, no strogi mu je katolički odgoj nalagao 'čisto zaručništvo'. Iako se nisu zvanično zaručili, Vatroslav je Mirnu smatrao svojom zaručnicom i u njoj vidio buduću ženu, pa je nije želio okaljati 'bludnim' željama. Hodali su kroz sve četiri godine gimnazije, a da se nisu niti poljubili, čak su se rijetko držali za ruke. Jer, i bezazleni bi dodir u Vatroslavu probudio takvu vatru da bi se bojao kako bi podlegao iskušenju. Vatroslav bi se vjerojatno oženio Mirnom, odmah nakon mature, Mirna bi se vjerojatno udala za Vatroslava. Voljela ga je, ili se barem osjećala 'obaveznom' da mu uzvrati ljubav, uostalom svi su ih smatrali idealnim parom, njihovi prijatelji, njihovi roditelji, pa i sam Vatroslav.
No, Vatroslav je jedne večeri, vraćajući se kući nakon probe u glazbenoj školi, žurio da se sastane s Mirnom. Umjesto gradskim autobusom, kao obično, povezao se s jednim prijateljem, na motoru. Prijatelj, koji je volio brzu vožnju, nije primijetio spuštenu željezničku rampu.
Poginuli su na mjestu, obojica.
Nakon Vatroslavove pogibije 'zaštitni krug' oko Mirne zbio je redove. Njezini roditelji, rodbina i gimnazijski prijatelji, oni koji su kao i ona ostali studirati u rodnome gradu, osjetili su potrebu da oko Mirne podignu obrambeni kordon. Netko je uvijek bio u blizini, spreman da je zaštiti od opasnosti, od bola.
A Mirna je nakon Vatroslavove smrti osjetila tako snažnu bol da je pomislila kako će umrijeti. Žalila je što nikad neće saznati bi li i nju ponijela Vatroslavova vatra, bi li znala zaplamtjeti kada bi je on konačno poljubio kada bi ... Činilo joj se da više žali to što nikada neće saznati da li bi ona oživjela u Vatroslavovom zagrljaju, nego to što je Vatroslav mrtav ... i ta ju je spoznaja užasnula.
Mirna se još više umirila, utihnula, čekala je da bol umine.
Iako joj se isprva činilo da se to nikada neće dogoditi, mladost je pobijedila i Mirna se počela vraćati životu, upisala je studij na fakultetu u svojem gradu i počela ponovo izlaziti sa starim društvom u kojem su sad svi već bili u parovima. Momci iz njezina društva već su bili u trajnijim vezama, a svi su oni poznavali Vatroslava pa već i zbog toga nisu prilazili Mirni kao udvarači. A kad bi se neki udvarač i pojavio svi bi se iz Mirnina bliskog kruga solidarizirali u procjenjivanju i kritiziranju, nitko od potencijalnih udvarača nije bio ni blizu standardu koji je postavio Vatroslav.
Mirna je sve to mirno podnosila, nikada se nije usprotivila, svima se činilo da ona i ne bi znala postojati bez te obiteljske i prijateljske mreže koja ju je podržavala. Upravo stoga svi su se zaprepastili kad im je, odmah nakon diplomiranja, mirno priopćila kako je prihvatila mjesto učiteljice u udaljenom malom otočkom gradu.
…
Malo 'misto' u kojem se Mirna zaposlila odmah je primijetilo njezin dolazak. Dočekali su je srdačno i gostoljubivo, no Mirna je, bojeći se da bi brzo mogla upasti u stari obrazac, nastojala držati distancu. Ljubazno je odbila pozive majki svojih novih učenika koje su je pozivale na obiteljske ručkove. Nije željela da se oko nje opet stvori 'zaštitna mreža' koja bi o njoj brinula, štitila je i savjetovala … i uz put zabadala znatiželjni nos u njezin život.
Željela je konačno odrasti, preboljeti gubitak, početi samostalan život, saznati konačno nešto više o sebi.
Uz učiteljsko mjesto Mirna je dobila i stan. Bio je to dvosobni stan za učitelja smješten u školskoj zgradi i namijenjen učitelju s obitelji, no u njemu su se uglavnom smjenjivali mladi učitelji samci koji bi izdržali u tom malom i tihom mjestu, jedva jedvice, samo jednu školsku godinu.
Škola je bila pomalo izdvojena, smještena na rubu mjesta, uz more, okružena velikim vrtom u kojem je Mirna provodila vrijeme kad bi završila s nastavom.
Vrt i more djelovali su kao lijek i Mirna je počela osjećati kako ozdravlja, kako se njezina tuga ublažava, kako joj se životna radost vraća.
…
Prva je školska godina prošla brzo, Mirna je s prvim danima ljetnog raspusta otputovala u svoj rodni grad. Njezini su roditelji i dalje željeli da se vrati, uspjeli su joj, koristeći veze, pronaći mjesto u osnovnoj školi koja je bila nadomak njihove kuće, u školi koju je Mirna pohađala kao djevojčica i u kojoj su još uvijek radili i neki nastavnici koji su njoj predavali. Trebala je samo predati molbu i počela bi raditi od jeseni. Roditelji su bili nezadovoljni kad ih je Mirna odbila, no na kraju su prihvatili njezinu odluku.
Mirna je srela i svoje staro društvo, točnije rečeno, samo manji dio svoga nekadašnjeg društva. Naime, bilo je ljeto i svi su otputovali na more. Mirna je pomislila kako se vjerojatno, vraćajući se kući, s nekima od njih i mimoišla na putu. No, činilo joj se da se mimoišla i s onima koji su ostali, stara bliskost koju su uzajamno osjećali kao da je izblijedila.
Nakon dva tjedna Mirna je roditeljima rekla kako se mora vratiti.
Vlasti iz malog mjesta odlučile su investirati u uređenje škole i učiteljskog stana, pa bi bilo dobro da se ona tamo nađe. Naime, pred kraj školske godine tajnik gradonačelnikova ureda posjetio školu i rekao Mirni da je mještani žele zadržati po svaku cijenu.
Okupili ste dicu u vannastavnim aktivnostima, školski vrt pretvorili u ogledni primjerak ... Vole vas i učenici i njihovi roditelji ... a i dodijala im je i ta smjena učitelja ... niti jedan se nije vratio nakon prvih ljetnih praznika ...
Stalo nam je da vi ostanete i spremni smo uložiti i u školu i u učiteljski stan, samo recite što trebate ... rekao je.
Kad se Mirna vratila, radovi na školi bili su pri završetku. Posljednji su majstori završavali ličenje učiteljskog stana pa su joj ljubazno pomogli postaviti stvari na mjesto. Mirna ih je počastila rakijom i ispratila pa se potom zabavila pranjem prozora i namještanjem stana.
Do početka školske godine ostalo još dosta vremena i Mirna se veselila mirnim danima koje će provesti na maloj stjenovitoj plaži, zaklonjena granama velikog bora. Mjesto je bilo malo i turisti ga još uvijek nisu otkrili. Tu je svake godine ljetovalo tek nekoliko gostiju, uglavnom obiteljskih ljudi koji su dolazili već godinama. S prvim danima školskih praznika stigli su i studenti, par djevojaka i mladića koji su trenutno studirali u metropoli kao i nekoliko mladih žena s malom djecom. Bile su to mještanke udate negdje u unutrašnjosti koje bi se ljeti vraćale da obiđu svoje roditelje i sa svojom djecom ljeto provedu u nekadašnjim obiteljskim domovima.
Malo je mjesto ljeti bilo tek nešto življe no zimi.
…
Mirna je toga jutra svratila do mola gdje su ribari vezivali svoje barke i prodavali svoj noćni ulov. Namjeravala je kupiti nešto ribe i skuhati brudet. Uz put se pozdravila s nekoliko mještana i ljetnih gostiju, prema običajima malog mjesta u kojem se svi pozdravljaju.
A kad je stigla u lučicu, vidjela je da je tu, uz ribarske barke, usidrena i omanja jahta.
Barba Toni, od kojeg je kupila par cipala, rekao joj je, iako ga nije ništa pitala:
Stig'o Stipe, Marin…
Saznala je da je Stipe vlasnik velike zaštitarske firme, da živi u metropoli i da svakog ljeta dođe u posjet materi i rodnoj kući. Saznala je i da je Stipe oduvijek, od mladosti, bio naprasite naravi i da su svi vjerovali kako će završiti s one strane zakona …
Al' eto, sad je ugledan i bogat, vele da ima i jahtu veću od ove … i svako lito plovi s društvom, svako lito s drugom lipoticom dok ga žena s dicom čeka doma, pričao je barba Toni …
No ipak mater poštuje, pa nikad te svoje ženske ne dovodi amo …
Mirna je saslušala barbu, platila ribu iako barba isprva nije htio primiti novac, pozdravila se i krenula kući. O Stipi nije razmišljala, sumnjala je da će imati prilike da ga sretne, a to joj je i odgovaralo.
Taj Stipe baš i nije netko koga bih rado srela ... pomislila je.
…
Sunce je već bilo nisko a Mirna je još uvijek bila na maloj zaklonjenoj plaži koju je već počela smatrati svojom.
Visoke stijene i grane starog bora zaklanjale su plažu od pogleda, bijeli šljunak blistao je pod prozirnom vodom. Vrijedilo se spustiti do plaže uskim strmim puteljkom pa se onda provući kroz pukotinu među stijenama jer tu je čekala takva ljepota, takav mir …
Sunce je već bilo nisko i Mirna je odlučila proplivati još jednom, pa se onda polako uspeti puteljkom i vratiti do škole i svojeg stana. Svukla je kupaći kostim i naga zakoračila u more, voljela se kupati naga jer tako je snažnije osjećala dodir mora.
Zakoračila je u more, nesvjesna pogleda koji ju je pratio ….
Dodatak: vrtni noćni prizori ...
Đuro i Pero: Trke, utrke ...
Post je objavljen 19.05.2008. u 00:01 sati.